Izlet Klek 08.02.18.

Izlet Klek 08.02.18.

Klek – vrh – KT HPO 8.2., 1181 m – Klek -vrh

Klek je istaknuta planina na rubu Velike Kapele, iznad grada Ogulina. To je jedno od najatraktivnijih i najpopularnijih planinskih odredišta u Hrvatskoj. Ima oblik 3-4 km dugog hrpta strmih strana, na čijem vrhu je 200 metara visoka stjenovita glava. Prema narodnoj predaji, vrh Kleka je okupljalište vještica u olujnim noćima pa su one postale svojevrstan simbol Kleka i Ogulina. Klekova stijena ispod vrha bila je prva škola hrvatskih alpinista i u njoj je izveden velik broj prvenstvenih penjačkih uspona. Na vrhu treba izbjegavati približavanje rubu stijene jer to može biti pogibeljno.

Za naš prvi izlet, nakon osnivanja planinarskog društva NAD VRHOM izabrali smo uspon na Klek.
Krenuli smo iz Zagreba u 8.30 h, dobro opremljeni za zimski uspon na zahtjevnu planinu kakav je Klek. Dan je bio kao stvoren za odlazak u prirodu, puno snijega i predivno sunce koje nas je pratilo cijelim putem. Dolaskom na Bjelsko već je na parkiralištu bilo jako puno auta što nas je na prvu utješilo jer se ne ćemo morati probijati kroz snijeg i jer je staza već utabana. Parking smo nakon kratkog istraživanja uspjeli pronaći preko puta kod lovačke kuće.
Na ovom pohodu bilo nas je troje Marko, Robert i moja malenkost Biljana koju svi zovu Bily a na ovom izletu sam postala Mala plava. U lovačku kuću su poslali moju malenkost i, naravno, parking je bio u sekundi odobren. Robi je komentirao kad to radi mala plava sve je riješeno u sekundi. Ruksaci su spremni, jos detalje obuvamo gojze na noge, dereze stavljamo na ruksak, do doma nam vjerojatno nece trebati. Marko malo brine kako će mu biti s novim gojzama jer ih prvi prvi put nosi pa ne zna da li će ga nažuljati. Inače, ovo je Markov prvi pohod na Klek. Od Zagreba razmišljam kako treba osmislit neku batinu za prvi ispenjani vrh a meni i jedan od dražih. No, nemojte mislit da Marko ne planinari, tijekom jeseni 2017. prošao je treking na indijskoj Himalaji i sad je odlučio planinariti s našim novoosnovanim planinarskim društvom.
Krećemo oko 10.15 h prema domu Svim planinarima koje usput susrećemo, govorimo priču o novoosnovanom planinarskom društvu NAD VRHOM. Vedri smo, sa svima razgovaramo iz srca. Mnogo fotkamo, smijemo se i divimo se snijegu i ljepoti prirode u bijelom …
Hodamo veselo do doma, prepričavamo prijašnje izlete, dijelimo vlastita iskustva i doživljaje.
Našem dobrom društvu, na putu prema domu, priključio se dečko Ozren iz Ogulina, koji nije namjeravao popeti se na vrh nego samo doći do doma. Malo nas je slikao i zezali smo se s njim i nakon nekog vremena cca 1.15 h smo stigli u dom pod Klekom. Tamo smo popiliiii najfiiinìiji čaj na svijetu! Toplo ga preporučujem, toliko je fin da sam popila tri šalice!
Nakon 20-ak minuta i zabavljanje ekipe, kada smo neke, koji su se nećkali, nagovorili da popnu vrh, odlučili i sami da je vrijeme da krenemo na vrh. Srećom ekipa prije nas je utabala stazu za vrh, tako da to nismo morali sami. Stavili smo dereze na noge, obukli se, izašli iz doma i veselo krenuli prema vrhu…
Nakon 40-ak minuta laganog hoda i malo grebanja po snijegu došli smo na vrh Kleka, na vrh Kraljevića Marka – prekrasan pogled …slikamo se, molimo ekipu iz Karlovca, koja je bila gore, da nas poslika…
Nakon povratka u dom i kraćeg odmora, odlučili smo se za povratak u Bjelsko.
To spuštanje je prošlo jako veselo i sa lijepim druženjem..
Oko 16.30 skinuli smo mokru odjeću i obuću i autom krenuli nazad prema Zagrebu.
Za slijedeći izlet nadam se da ćemo opet izabrati predivni Gorski Kotar.

Osnivačka sjednica skupština društva

Osnivačka sjednica skupština društva

Kišovit petak, pet popodne, već mrak jer zima je (a snijega nema) … Nas šestero

(za koju godinu će nas nazvati – veličanstveni!) sretno je i presretno! Okupili smo se da održimo osnivačku skupštinu našeg novog planinarskog društva; okupili smo se da ostvarimo naš san!

Mjesto održavanja skupštine je – slastičarnica! ! Neobično? Pa i ne, to su novi trendovi i stilovi života, slastičarnica umjesto kafića, čaj umjesto kave, kolač umjesto roštilja. Neki su te navike već usvojili, neki o tome, nadamo se, razmišljaju.

Naručili smo čaj i po jedan kolačić! Baš ukusno! Tiha glazba iz zvučnika …predsjednik (postat će za pola sata) proglašava osnivačku sjednicu Planinarskog društva NAD VRHOM Zagreb – otvorenom! Gucnemo, u znak odobravanja, malo čaja!

Sve je po propisima, izabiremo radno predsjedništvo, zapisničara, ovrhovitelje zapisnika. Predsjednik (postat će za dvadeset minuta) pred nas stavlja gomilu papira: zahtjev za upis u registar udruga, popis osnivača, popis ovlaštenih zapstupnika društva, odluku o likvidatoru … još nešto odluka i na kraju, ponos svake zajednice, njezin zakon, njezin ustav – njezin statut! Čitamo, pojašnjavamo, potpisujemo …. pijuckamo čaj, pazeći da ne prolijemo po važnim dokumentima.

Predsjednik je sad već predsjednik! Imamo i malu tombolu – izvlačimo brojeve koji će se naći na našim članskim iskaznicama! Broj jedan dobiva, naravno, tajnik! Koji sve taji, pa i svoje ime.

Evo, tako je, u dobrom i zafrkantskom okruženju, osnovano naše planinarsko društvo! Možda smo bili neozbiljni; u stvari, željeli smo biti neozbiljni! Želimo biti u ozbiljnosti neozbiljni! Želimo hodati po brdima i to činiti na iskonski primjeren, emocijama i dobrim vibracijama ispunjen način.