Dva velebitska vuka: Od Vukušića na Zavižanu do Prpe u Baškim Oštarijama

Dva velebitska vuka: Od Vukušića na Zavižanu do Prpe u Baškim Oštarijama

Planinarsko društvo ‘Nad vrhom’ u pohodu Velebitu

 

Opjevana planina pokazala nam je vrtlog oblaka, tuče i sunca na Zavižanu i sve divote Prpina gorštačkog carstva iznad Baških Oštarija

 

Bježeći od surovosti gorštačkog obiteljskog života, dječak je zorom hrlio na sigurno, s kravama, mršavim bušama koje mogu i po brdu, pod vrhove Velebita. Kao da mu je opjevana planina zamijenila majčino okrilje, nikad je nije zaboravio, sanjajući Velebit na zagrebačkom asfaltu. ‘Meni je Velebit ili ne bit’ – kaže nam Vlado Prpić nadaleko poznat kao Prpa, 72-godišnji gorštak iz Baških Oštarija, uz rakiju lincuru, uza stol ispred njegove kolibe koja se priljubila uz velebitsku stijenu, stol na kom piše ‘Belle vue’, lijepi pogled. Stvarno, pogled i koliba koji se pamte! S obronaka posutih divljim tulipanima, perunikama i brojnim drugim vrstama koje neumorno snima naša Karmen, puca pogled na more, vidi se u prelijepoj panorami sunčanog majskog dana Pag i Novalja, pokazuje nam Prpa i gdje je Zrće. Jadransko more i Velebit spojeni tako kao samo srce hrvatskog bića o kojima brinemo kojekako. Morem ljeti plove ne samo tisuće brodica nego i silni golemi kruzeri, priča nam Prpa,  on sve to brodovlje odozgora promatra. A ni srednji Velebit baš ne pazimo previše, kaže.

Na svom vidikovcu ispod Badnja, s pogledom preko padina u suncu i cvijeću na Pag i more, Prpa nam pripovijeda kako ga je deset puta ugrizao poskok, što je vidio u komi, kako je ozdravio hodajući sto kilometara Velebitom

 

Zasad se ipak barem na Velebitu može uživati u miru i paziti samo na poskoke, najotrovniju europsku zmiju. A Prpa je, priča nam, preživio deset ugriza poskoka! Kao dijete slušao je seoske priče o tome kako je poskok golem i debeo kao ruka, kako skače dvadeset metara na čovjeka. Zmiju odmah valja zatući, uvjereni su bili u njegovu selu. Kasnije, čitao je upute liječnika: ako vas ugrize poskok, mirujte kako bi otrov što kasnije  procirkulirao  i zovite pomoć.

–Ništa od toga nije istina, kaže. Poskok je lijen, ne voli vrućinu,  najesen se sunča na granama i nisam ga vidio da skače. Ubost će ili ugristi samo ako je ugrožen, ako stanete na njega ili posegnete rukom za granu na kojoj leži. Ako vas ugrize, valja brzo prorezati kožu iglom ili vrhom oštroga noža i iscijediti što više otrova van.

– Poskok ima oko 20 mililitara otrova, ako pola od toga izbacite iz tijela, život vam je spašen. Bit će vam zlo, trpjet ćete vrtoglavicu, povraćanje, proljev, ali ćete preživjeti. Ako to ne učinite i samo mirujući čekate pomoć, za sat vremena otrov se ionako raširi tijelom  – zlata su vrijedni savjeti koje slušaju članovi novoga Planinarskog društva Nad vrhom okupljeni oko njega na Badnju, okupani planinskom čarolijom spoja prirode i gorštaka koji ne ubija zmije, nego pazi i na poskoke: vraćao ih je  u prirodu nakon što ih je znao pokazivati zadivljenim planinarima.

Na dvodnevnom izletu na Velebit, u subotu i nedjelju, 12. i 13. svibnja,  osjećamo i  hirovitosti vremena, gledamo kako se oblaci brzo viju oko Zavižana, prvog cilja našeg izleta koji će nas u subotu uvečer, nakon kišovitog i uzbudljivog dana, dovesti do Baških Oštarija. Na putu do parkirališta ispod Zavižana pljusak i tuča, činilo se ništa od hodanja, a onda – razvedravanje. Na parkiralištu izgubljeni Nijemci, nikako da nađu mjesto na kom počinje Premužićeva staza, o kojoj su puno čuli. Koju sreću imaju, jer tu je naša Karin, Njemica koju je njezin Mato doveo prije 46 godina u Zagreb, i koja im rado sve objašnjava. Jer, Karin zna puno o Velebitu, u Baškim Oštarijama čak je i živjela nekoliko godina.

Kako bilo, vrijeme nam je dalo priliku da se ipak popnemo na Vučjak, 1644 metra visok vrh iznad doma na Zavižanu. I tamo u miru meditacije, omiljene među članovima ovog planinarskog društva, provedemo četvrt sata. Pa još koji pogled na Rab, na Goli otok, Sv. Grgur i more, te na padine Velebita s druge strane. Naš je predsjednik Zdravko iskoristio priliku i da nas uputi u velebitske vrhunce, iza njega je puno godina planinarenja.

Na Zavižanu imamo sreće susresti 66-godišnjeg Antu Vukušića, uz Prpu još jednog znamenitog velebitskog planinskog vuka, u čijoj su arhivi brojne velebitske divote, pa i slike medvjedica koje kao da mu poziraju nakon što su medvjedići već otišli na sigurno. Puno je  godina proveo Vukušić ugošćujući planinare i izvješćujući o vremenu s najviše meteorološke stanice u Hrvatskoj, opisujući metre snijega koji prvo padne upravo ovdje. Sad polako posao prepušta mlađem naraštaju. Uostalom, kao i Prpa, čiji sin preuzima brigu o njegovu planinarskom domu u Baškim Oštarijama, domu sastavljenom od naselja drvenih koliba ugniježđenom u šumi, koliba među kojima upravo cvatu đurđice. Naša Sanja iskoristila je priliku i u nedjelju već u zoru bila za stolom kako bi uživala u izlasku sunca s druge strane, iznad obronaka ponad Prpić polja, još jednog prirodnog botaničkog vrta.  Uskoro joj se pridružio i oduševljeni planinar Robert, nudeći doručak ostalima. Ovdje u Prpinoj velikoj kuhinji u subotu uvečer dočekala nas je i vatra u otvorenom kaminu, poželjna ovdje čak i u svibnju. U ručku smo uživali  po povratku sa šestosatnog hodanja (sa stankama) preko Basače do Badnja, čiji vrh je na 1638 metara visine, i natrag u dom u Oštarijama. Povratak preko strme padine Badnja bio je izazov za planinarsku početnicu, drugu Sanju (i dobru prijateljicu one prve), koja je strminu ipak uspjela savladati uz malu pomoć predsjednika i Prpe. Drugi su se snalazili uz pomoć štapova, a bilo je i onih koji su se prisjetili djetinjstva, spuštajući se ponegdje i na – stražnjici…

Nezaboravan izlet! Kiša i nevrijeme prvoga dana, zbog kojih nismo posjetili Velebitski botanički vrt na Zavižanu, pa ni spilju Grabovaču, jer ni u nju se ne može kad lijeva kiša. Zato smo obišli najpoznatijeg Ličanina, Nikolu Teslu, u njegovu muzeju u Smiljanu. Držali u ruci neonske cijevi koje svijetle kad se uključi milijun volti u Teslinoj zavojnici. Čitali Tesline citate i citate njegovih prijatelja, među kojima jedan njegova prijatelja koji kaže kako je Tesla ponekad znao osjećati ‘bolnu povezanost sa svime što postoji’. Takav neki osjećaj pratio je i nas.

Nešto drugačije se možda osjećaju oni koji su preživjeli rat u Lici. ‘Mirko Norac, to je naša dika, očistio Liku od četnika’, pjevaju ovdje, kaže Prpa. Uza sve strahove i   smrtne opasnosti koje je donio rat, poneke je epizode vezane za ličke borce nemoguće opravdati.  No, možda je moguće do neke mjere shvatiti odakle nesnošljivost uopće dolazi, ovdje u surovom kraju, gdje su zastrašujuće priče sprečavale bolje upoznavanje i jače povezivanje i s drugim ljudima i s prirodom. Kako bilo, Prpa je život posvetio proučavanju prirode, kombinirajući svoje iskustvo sa znanstvenim radovima, pišući puno o prirodi po različitim časopisima.  Vlado Prpić autor je i nekoliko knjiga, o hrvatskim zmijama i o rimskoj cesti preko Velebita, a naša ga Karin, koja je knjigu o zmijama prevela na njemački, sad nagovara da objavi i treće izdanje te rasprodane knjige. Pridružuju se i ostali, jer štofa ima i za više knjiga, o Velebitu, ali i o životu. Koji je prije četiri godine Prpu, koji je kao dragovoljac preživio i rat, pogodio zloćudnim tumorom. Prognoze nisu bile dobre, čak ni uz operaciju.

– Nisam se dao pod nož. Sjetio sam se kako su to neki ovdje radili u starosti, odu na planinu i više ih nema. Pa sam ostavio mobitel i uzeo pištolj. Pomoći će pištolj kad više ne budem mogao, mislio sam. I krenuo prema Zavižanu. U jednom trenutku bilo mi je jako slabo, mislio sam, gotovo je. Ali, uskoro sam se osjetio bolje. Prešao Zavižan i vidim, bolje mi je, pa krenuo natrag. Na kraju, zadnjih 20 kilometara, mogao sam i trčati – kaže Prpa, čija se priča o čudesnom iscjeljenju na 100 kilometara dugom putu do Zavižana i natrag širi svijetom. Čula ju je i prijateljica Danijela, koja živi u Švicarskoj i dolazi ovdje, udovcu Prpi u posjet. U kolibi u kojoj je sudoper s tekućom vodom, struja, peć, kreveti i stol, zapravo sve što čovjeku treba, Prpa uzima gusle.

– Moram pozdraviti brata, on je upravo ovdje, kraj mog kreveta,  pao i umro – kaže, pa zagudi. On sam je već preživio susret sa smrću, ludujući u mladosti s automobilima. U frontalnom sudaru teško je ozlijeđen i završio u komi.

– Nema svjetla na kraju tunela, samo tunel, mrak i osjećaj da je sve dobro – kaže, dodajući kako je tada čuo i riječi: ako se vratiš, više nećeš ovako divljati. Ipak, i dalje je divljao u vožnji i još dvaput doživio slične nesreće. No, možda je sada sve drukčije, sad kad se, nakon iscjeljenja, preselio i stalno živi pod vrhom Badanj, gdje mu zimi snijeg potpuno zatrpa vrata. Nije žalio truda i dovukao je 25 tona kamenja kako bi pod vrhom složio figuru Vile Velebita. Uz nju je složio i obojeno kamenje kao zviježđe Velikog Medvjeda, pa se upućeni mogu lako orijentirati i naći sjever.  Prpina pejzažna umjetnost, ‘land art’, inspirira i druge, pa je planinarka Luce iz Sesveta, pokazuje nam Prpa, napravila kamenu degeniju. Do ulaza u njegovo imanje vode i kameni obrisi žene, još jednog Prpina životnog motiva.  Poslijepodne napuštamo ovo carstvo, čuvajući slike i riječi, priče o poskocima i medvjedima, jer i njih je Prpa sretao, jednom i medvjedicu s čak tri medvjedića. Tko zna, možda idući put i mi tako nešto doživimo, iako je takvu avanturu teško poželjeti, kad opet potegnemo uzbrdo, svatko tražeći lijeka nekoj svojoj boljetici, mraku, boli…

                                                                                                                                                                                       Silvana Perica

IZLET ZA PLANINARE POČETNIKE srijeda, 30. 5. 2018.

IZLET ZA PLANINARE POČETNIKE srijeda, 30. 5. 2018.

Pozivamo vas na kratko i lagano planinarenje po Medvednici; gore-dolje ne više od dva sata. Izlet je namijenjen svima koji još nisu planinarili, onima koji nemaju kondicije, onima koji misle da ne mogu … dobna granica je od 3 do 103 godine!

Tijekom izleta biti ćete upoznati s najosnovnijim pravilima planinarstva, savjetovat ćemo vas o nabavi najosnovnije planinarske opremu, odgovoriti na sva vaša pitanja!

Sastajemo se u 18.00 sati kod početka Bikčevićeve staze (parking ispod žičare na sljemenskoj cesti); hodamo preko Baćunskog sedla do Njivica te još malo prema Hunjki do jednog skrovitog mjesta gdje imamo odmor i trenutke za ugodno čavrljanje. A i jedan prekrasan vidikovac prema Zagrebu otvorit će se pred nama tijekom puta!

 

Povratak istim putem.

Izlet je besplatan. Obavezna je prijava organizatoru izleta. Minimalan broj sudionika četiri, maksimalan dvanaest!

Ponesite neki jednostavni zalogajčić i obavezno vodu!!!

Oprema: ako imate onda proljetno-ljetna planinarska, ako nemate onda bilo što sportsko i udobno. Neka tenisice budu što robusnije! Ponesite jednu majicu za presvući se i nešto tanko za zagrnuti se (ako se znojite). Ponesite svjetiljku (ako imate).

Za sva pitanja na raspolaganju smo vam!

 

Organizator i vodič: Zdravko Bartolić; mob- 099/2780040 mail: zbazzzie@gmail.com

 

 

U planine svjesno!

RATITOVEC – Slovenija – Izlet 2.6.2018

RATITOVEC – Slovenija – Izlet 2.6.2018

RATITOVEC (1678, Altemaver)

prekrasno razigrana planina sa četiri vrha u Julijskom predgorju

 

Polazak: u 6.30 sati s ugibališta pred Jadranskim mostom na kraju Savske ceste, uz prethodna skupljanja ljudi po gradu po sistemu „meni najviše odgovara …“. Auto-cestom vozimo do Ljubljane i Škofje Loke te Železnika gdje skrečemo u brda prema selu Prtovč.

Iz centra sela uspinjemo se preko prijevoja Povdena do vrlo prijatnog i dobro opskrbljenog planinarskog doma Krekova koča (1642). Uspon traje oko sat i pol i u prvom je dijelu vrlo lagan; nakon Povdena počinje pravo planinarenje koje tek na pojedinim mjestima doseže težinu „za uspuhati se malo“. Odmor kod doma; šetnja do Gladkog vrha (1667) s kojeg su dahooduzimajući pogledi prema Julijskim i Kamniškosavinjskim Alpama te prema Karavankama u sredini. Gotovo sve najznačajnije slovenske planine biti će nam u vidokrugu! Spust u dom i nakon odmora šetnjica do Altemavera (1678), najvišeg vrha Ratitovca no vrlo lako dosežnog. Pogledi prema Primorskem. Ponovo povratak u dom pa spust do polazišta u Prtovču putem kroz dolinu Razor između Gladkog i Kosmatog vrha. Lagano da lakše ne može biti a opet lijepo … ugodni pogledi na stjenovite padine Gladkog vrha. Ukupno oko četiri sata hoda, s odmorima ukupno oko šest sati.

Obići ćemo nakratko Železnike (nekadašnji metalurški centar s velikim željezarama a danas mirno mjesto pletača čipaka na batiće) te prekrasni srednjoeuropski austrougarski gradić Škofja Loka. Šetnja romantičnim i smirujućim centrom grad te kava u nekoj od ljudima primjerenih kavana biti će vrhunac našeg puta.

Povratak u Zagreb do 21.00 sati.

Prijevoz: zavisno od broja sudionika izleta: automobili i/ili kombi.

 

Cijena izleta: zavisno od broja sudionika i prijevoznih sredstava je oko 160,00 kn Konačna cijena biti će objavljena u četvrtak, 31. svibnja.

Izlet se plaća tijekom puta, nije potrebno uplaćivati akontaciju.

Prilikom projave na izlet molimo da napomenete da li ste voljni voziti svojim automobilom.

Možemo primiti najviše 12 sudionika.

 

Planinarska oprema: proljetna višeslojna odjeća. Ponesite zaštitu od vjetra i sunca! Obavezne su gojzerice! Poželjni su planinarski štapovi.

 

Prehrana: iz ruksaka ili u domu; savjet je da ručate u domu a ponesete još nešto za prigristi prema vašim prehrambenim navikama. Voda!

 

Prijave se za sudjelovanje na izletu primaju se do srijede 30. svibnja; otkazati sudjelovanje se može do četvrtka 31. svibnja. Kasnija otkazivanje podrazumijeva plaćanje troškova puta.

 

Idemo u stranu zemlju i obavezno je sa sobom imati osobnu iskaznicu ili putovnicu te važeću člansku iskaznicu planinarskog društva (ne mora biti našeg).

 

Na izlet idete na vlastitu odgovornost. Prijavom na izlet pristajete na moguće preinake plana puta zavisno od stanja na terenu a prema odluci vodiča.

Budući da nas na izlet ide malo, požurite s prijavom! Sebi osigurajte sudjelovanje a nama olakšajte organizaciju izleta!

 

 

Organizator i vodič izleta: Zdravko Bartolić.

Prijave se primaju

mailom zbazzzie@gmail.com ili sms-om na mobitel 099/2780040       

 

 

 

 

U planine svjesno!

Željko Sobotka: Branje i upotreba ljekovitog bilja naših planinskih krajeva 27.5.2018.

Željko Sobotka: Branje i upotreba ljekovitog bilja naših planinskih krajeva 27.5.2018.

Edukativna nedjelja na istočnoj Medvednici

Okupljanje sudionika je u Eko kući „Bubamara“ u Planini Donjoj, Ulica Frana Galovića 21 od 9.30 do 10.00 sati.

10.00 sati – pozdravni govor organizatora, kava, čaj

10.30 sati – početak praktičnog dijela, polazak u obilazak livada na strminama Lipe, lokaliteta na samom istoku Medvdnice. Tijekom pohoda, kad se naiđe na karakteristične primjerke ljekovitog bilja, naš stručni vodič Željko Sobotka, upoznati će nas kako prepoznati dotičnu biljku, kako ju ubrati, kako s njom postupati prilikom sušenja i pripreme za upotrebu.

14.00 sati – ručak u Eko kući „Bubamara“

15.00 sati – predavanje Željka Sobotke o ekobiotičkoj prehrani; naučiti ćemo kako steći i održavati idealnu težinu i zdravlje pravilnim korištenjem namirnica biljnog porijekla.

16.00 do 17.00 sati – završetak druženja uz čaj pripremljen od bilja ubranog tijekom dana.

 

Jedan od ciljeva djelovanja PD NAD VRHOM ZAGREB je promicanje prehrane bez namirnica životinjskog porijekla, prehrane bez nasilnog ubijanja životinja tj. promicanje vegetarijanstva zbog njegovih etičkih, zdravstvenih i ekoloških aspekata.

Ručak koji vam nudimo napravljen je isključivo od biljnih namirnica. Jednostavnost jela, napravljernih od namirnice iz domaćeg eko uzgoja, sa svojim laganim i razigranim okusom, nadamo se da će raspršiti razmišljanja o kompliciranosti vegetarijanskih jela i njihovoj zasičenosti istočnjačkim namirnicama i začinima. 

Meni: kremasti rižoto s povrćem, vege pljeskavice, salata, bbq umak.

 

Cijena cjelodnevnog događanja je 50,00 kuna uključujući ručak te kavu i čaj. Plaća se prilikom dolaska na mjesto događanja.

 

         Minimalni broj sudionika „Edukativne nedjelje“ je dvadeset.

 

Prijevoz do Planine Donje: ili osobnim automobilima ili autobusom ZET-a. Autobus broj 262 iz Dupca polazi u 9:00 sati. Na povratku u grad, autobus iz Planine Donje polazi u 17.25 sati.

 

Preporuča se lagana planinarska ili sportska odjeća; svakako ponesite zaštitu od sunca.

 

Prijave za događanje su obavezne i podnose se organizatorima:

 

Višnja Franković, mob. 099-1924754, e-mail: visnja.frankovic1961@gmail.com

Zdravko Bartolić, mob. 099/2780040, e mail: zbazzzie@gmail.com

 

 

U Planine Svjesno!

 

Profesor Željko Sobotka, osnivač je i voditelj društva „Ljekovita biljka“ iz Zagreba te poduzeća Ekoherbalia d.o.o. Zagreb

Cijeli je život posvetio proučavanju ljekovitog bilja i vodeći je stručnjak na tom području. Veliki je promotor upotrebe ljekovitog bilja u svakodnevnom životu te u rješavanju zdravstvenih problema. Redovito organizira vrlo popularne radionice te izlete u prirodu educirajući ljude o cijelom procesu rada s ljekovitim biljem.

Dječji vrtić „Bubamara“ Sesvete, Budimska 20 osnovan je 2001. godine. Osnivač je Ankica Bratko, prof. pedagog. Kapacitet vrtića je 115 djece, 3 jasličke skupine i 2 vrtičke skupine. U sklopu redovnog 10-satnog programa za djecu vrtićke dobi realiziraju se i kraći programi, npr. engleski jezik.

U Planini Donjoj u Ulici Frana Galovića 21 nalazi se Eko kuća “Bubamara”, građena je za provođenje eko programa za djecu s područja grada Zagreba i Zagrebačke županije.

Ručak spravlja Ana Stuparić, etablirana vegetarijanska i vegan kuharica. Svoja kuharska umijeća prezentira sudjelujući na brojnim alternativnim događanjima koja promoviraju načela zdravog života te duhovnosti. Vrlo je tražena za retreat događanja širom države gdje svojim umijećem daje dodatni impuls osnovnoj ideji retreat okupljanja.

Osnivačica je Udruge za promicanje biljne prehrane i ekološke osviještenosti ”Avokado”, Zagreb

Izlet na Golicu, Karavanke, Slovenija 19.-20.5.2018

Izlet na Golicu, Karavanke, Slovenija 19.-20.5.2018

PLAN IZLETA

 

1.dan

Polazak iz Zagreba, zagrebački Velesajam južni ulaz (glavni ulaz), subota 19.05.2018. u 6:00 sati.

Idemo auto-cestom na granični prijelaz Bregana pa kroz Sloveniju do Jesenica; iz centra grada u brijeg do pod Golicu.
Uspon nije planinarski zahtjevan, iako se svladava visinska razlika od 855 metara  za nešto više od dva sata hoda. Uspon počinje u selu Planina pod Golicom (980 mnv); do doma na Golici (1582 mnv) dolazi se za 1:30 sati; do samog vrha još je 40-ak minuta. Staza je široka i dobro utabana,

tek na nekoliko mjesta od doma do vrha izrazitije je strma. Silazak do doma pod Golicom istim putem. Ukupno od 4,5 do 5 sati hoda.

2.dan

Klek (1753 m) preko Jekljevog sedla (1488 m) 2h; Rožca (1587 m) preko Jekljevog sedla i padine Kleka 2h30. Preko svih vrhova prolazi državna granica.

Klek, čija se padina strmo ruši prema Austriji. Put je strm i vodi  kroz klekovinu. S vrha je avionski pogled na Rosenkogel Hutte, te Dovšku Babu iznad nje. S druge pak strane uzdiže se Golica.

 

Prijevoz – Na izlet se ide kombijem i/ili osobnim automobilima. Prilikom prijave na izlet javite da li ste spremni voziti svojim autom. Povratak: do 21.00 sati na mjesto polaska.

Cijena prijevoza: dogovor o cijeni prijevoza s vozačima; preporučena cijena 200,00 kuna po osobi.

Hrana – iz ruksaka ili u planinarskom domu Koča na Golici koji je dobro opskrbljen i pićem i hranom. U domu ćemo zastati i prilikom uspona i prilikom silaska.

Oprema – klasična planinarska oprema te zaštita od kiše i vjetra. Rukavice i kapa će dobro doći bude li vjetrovito. Štapovi su obavezni. Poželjno je ponijeti rezervnu odjeću te kremu za sunčanje.

Smještaj  Opis Koče na Golici. nalazi se na južnoj strani Golice, iznad ruba šume. Kuća je otvorena od početka svibnja do sredine listopada. U prostoru za goste su 50 mjesta za sedenje, šank, ispred kuće su 80 mjesta za sjedenje. U 5 soba su 26 ležaja, u grupnoj spavanje još 15 ležaja. Ima WC, umivaonik sa hladnom vodom. Prostor za goste se grije na peć, ima solarni agregat za struju, teretnu žičaru.

Cijena smještaja u domu je oko 14 eura sa uključenom posteljinom i boravišnom

Obavezno je uz sebe imati planinarsku iskaznicu s plaćenom članarinom za 2018. godinu!!
Ponijeti eure i osobnu iskaznicu – idemo izvan granica Hrvatske!!!!

Prijave za izlet kod organizatora ili vodiča izleta. Zzadnji dan za prijave je četvrtak,  17.05. 2018.

Organizator izleta:  Biljana Radić 091/9007001, privatbily@gmail.com

Vodič izleta:  Robert Tonković 098/7373615, bravar@tonkovic.com

Golica (1835 mnv)  Kraljica narcisa (na njemačkom: Kahlkogel) sa svojom nadmorskom visinom 1835 m je dio glavnog grebena na zapadnom djelu Karavanki. Nalazi se sjeverno iznad Jesenica, na granici između Slovenije i Austrije. Greben Golice proteže se od Jakljeva sedla (1488 m) na zapadu do prijevoja – sedlo Suha (1430 m) na istoku u dužini od 3,8 km. Na grebenu Golica od njenog glavnog vrha prema istoku nižu se još dva manja vrha: Krvavka (1785 m) i Mala Golica (1646 m).

Cijeli greben Golice iznad 1500 m je gol (travnat – bez šumskog raslinja), po čemu je planina i dobila svoje ime. Južna, travnata padina Golice vrlo je strma –  poznata po poljima gorskih narcisa (sunovrata), koji planinu krase u svibnju. U to vrijeme planina je posebno posjećena od brojnih planinara i izletnika.