U danima najveće nemoći, samoće, tjeskobe, straha, ljutnje, razočaranja i osjećaja napuštenosti važno je znati da nikad, baš nikad nisi sam.

S tobom žive svi lijepi doživljaji, sve sitnice kojima si darivao mnoge i koje si primao od drugih.

Sve su one duboko urezane u sva živa bića kojima si udijelio radost, ljudskost, dobrotu, ljubav, prihvaćanje, razumijevanje, trpljenje…

Postoji neizmjerna ljepota i dobrota svega što svakodnevno činimo po ovom svijetu i nebu što ga natkriva. Svega što svakodnevno mislimo, a ne uspijemo učiniti.

Sve situacije za koje mislimo da nismo činili dobro, da smo griješili nebo briše brže od najbržeg poteza učiteljske spužve pod kojom nestaju kredom napisana slova i brojke.

U danima najveće izolacije i razdvojenosti nebom najbrže plove lijepe i dobre misli svakog od nas svakom od nas. Vjerovati baš tako najveći je životni dar.

Neizmjeran je broj dobroga koje mislimo ili smo mislili, a nismo izrekli ili pokazali.

Nije važno. Sve naše lijepe i dobre misli nebo vidi i čuje i žuri ih isporučiti kome su potrebne.

Nikad nemoj pomisliti:
– Nitko ne misli na mene.

Svi smo zajedno velika ljubav koja uvijek pronađe put. Put sreće ili put suza. Svejedno je.

Put ljubavi nikad nema granica, nema ni početak ni kraj.
Za ljubav ne postoje porušeni mostovi.

Ljubav je sve.
Zaogrni se ljubavlju koju si životom svojim istkao i budi siguran:
-Nikad nisi sam.

Volim te.
Dvije najljepše riječi putuju bez prestanka i stižu svake sekunde do tebe.

Da ti prošire i ugriju plašt ljubavi kojim si ogrnut u trenucima kad je najvažnije čuti i osjetiti šapat i nježnost velikog neba i mene malene:

– Nikad nisi sam.

 

Sanja Polak, tekst i duša fotografije