VRIJESAK i ERIKA

lat. Calluna vulgaris i lat. Erica herbacea

Dvije ljekovite i medonosne biljke iz porodice vrijesova često zabunom poistovjećivane slične izgledom ali ipak različite. To su višegodišnji zimzeleni otporni grmovi sa razgranatim i polegnutim stabljikama. Stabljike su u donjem dijelu odrvenjele a u gornjem dijelu obrasle uspravnim zelenim grančicama te sa dobro razvijenim korijenskim sustavom koji čuvaju tlo od ispiranja.

Vrijesak ima manje listiće 2-3 mm i sitnije zvonolike cvjetove od ružičaste do ljubičasto crvene, rjeđe bijele boje te cvjetne krune odvojenih latica skupljenih na vrškovima grančica a cvjeta ljeti i najesen. Zaštićena je biljka.
Sa vrijeskom ćemo se susresti u nižem planinskom dijelu primorja naročito sa južne strane, na području Like pogotovo Velebita. Čitava polja vrijeska karakteristična su za vrištine nastale uništavanjem šuma i degradacijom šumskoga zemljišta.
Livade s vrijeskom osobito cijene pčelari zbog dobre ispaše za pčele i dobivanja visokovrijednog i ljekovitošću dodatno oplemenjenog meda.

Erika ima listiće 2-15 mm, zvonaste cvjetove bijele, ružičaste ili crvene su boje koji vise prema tlu a u punom su cvatu tokom hladnijih dana zimi i na proljeće pa je zato i nazivaju zimskim ili proljetnim vrijeskom. Raste na travnjacima brda, u listopadnim, zimzelenim ili mješovitim šumama na sjenovitim i vlažnim mjestima od nizina do 2000 m nadmorske visine, često u većim skupinama. Vrlo je česta u hortikulturi te postoji velik broj kultivara koji se razlikuju po obliku i boji listova i cvjetova.
Vrijesak se od davnina koristi u narodnoj herbalnoj medicini za liječenje čitavog niza bolesti. Najrašireniju primjenu je našao u liječenju reume i gihta i u sastavu čajeva sa diuretskim i antiseptičkim efektima te kao začinski dodatak jelima.

 

Tekst i foto: Natalija Vraneša