Što mogu. Ovisna sam o ovakvim porukama. Mogu ih primati svaki dan i nikada mi ne dosade. I volim tu riječ zauvijek. Nadam se da ću neke ljude voljeti zauvijek. I da ću zauvijek biti sretna. Što je sve luđe vrijeme, ja sam sve više bolje volje. Možda mi se pogoršalo. Ne da mi se biti ozbiljna ni zabrinuta. Jednom davno išla sam na neku zen meditaciju. I pitanje je bilo Tko sam ja? I onda sam vidjela sebe kao tužnu sveticu s koje su se skidali velovi i velovi odjeće, bijelog platna u kilometrima. I kao da je ogromna tuga nestajala. I onda sam ostala u plavoj haljini i sve brige su nestale. I odgovor na pitanje Tko sam ja bio je: Radost i lakoća.

Sanja Pilić

Foto: Davor Ambreković