Pišem pismo lijevom rukom. Ravno iz srca.
Jedino tako se računa.
Pišem rukom bez mogućih i dozvoljenih opcija – Copy, paste, cut…
Kad jednom pismo ode nema vraćanja ni prilike za ispravak.
Nema ni prilike za ponovnim čitanjem što smo napisali.
Jednostavno pošaljemo i ode.
Primatelj dobije naše misli i trag dodira naše olovke, jedinstven i samo naš.
Pisati rukom velik je dar za onog tko piše, a još veći za onog tko prima.
Zato se posvete autora u knjigama i pišu rukom. Zbog živog traga autora na knjizi koju je napisao.
Pišite rukom.
Pisma, čestitke, poruke na post-it papirićima koje ćete zalijepiti na pravo mjesto onome kome pišete.
Pišite rukom slovopisno čitko i ako je ikako moguće pravopisno točno.
Pišite rukom i ostavite živi i jedinstven trag svojih misli i svoga srca na papiru.
Sebi za drugoga.

Opaska uz fotografiju:

ZAGRLJAJ ZA PAMĆENJE
Ovaj zagrljaj pamtit ću cijeli život.
Nakon predavanja o važnosti čitanja i razgovora o čitanju s učenicima u Bregani, prišli su mi dečki 5. razreda.
Malo smo popričali, i nakon toga me jedan dječak pitao:
– Možemo li se sad malo zagrliti?
I tako smo se grlili neko vrijeme.
Kažu da je za preživljavanje potrebno četiri zagrljaja, za održavanje osam, a za napredak i stvaranje dvanaest zagrljaja dnevno.

Sanja Polak