Iza nas je još jedan hladni zimski vikend na Medvednici. Kako su zagrebačke ulice obavijene maglom i sivilom svakodnevnih ružnih vijesti, tako smo za vikend s veseljem pobjegli u zagrljaj najdražeg nam brda.
Mjesto sastanka bilo je parkiralište u Dubravi, a zatim smo se svi zajedno uz osmijeh uputili prema Bidrovcu gdje započinje planinarska staza 25, prema Gorščici.
Okupilo nas se desetak sa Sandrom na čelu. Predsjednik je uzeo bolovanje. Ne smiješ ga ni pitati što mu je jer odmah galami da nije korona. Planinari ne smiju biti bolesni, a kamoli ne od korone.
Sandra nježno vodi svoju desetinu. Samo njeno ime to dokazuje. Uz Sandre se vežu pojmovi dosjetljivosti i nadarenosti. Osobe koje nose to ime snažne su, angažirane i radosne. Pa tako i naša Sandra, svaki čas nas pita za odmor, za gablec, za malo čaja… Dozvoljava da uživamo u prvim cvrkutima ptica stanarica, a onda opet malo požuruje da naš dolazak na vrh ipak opravda neko planinarsko vrijeme.
Na stazi susrećemo Natalije. Smiju nam se, mašu, a mi se šalimo da nas je predsjednik potajno dao pratiti. U brzom dahu ispričale su nam novosti i nastavile u ritmu dalje, a mi lakšim tempom za njima. Zastali smo na vidikovcu, pogleda uperenih u daljinu, svako sa svojim mislima.
Na vrhu pogled na snježnu livadu i djecu koja se grudaju i red pred kućicom za kuhano vino i palačinke. Nakon kraćeg ručka ubrzavamo korak nizbrdo kako bi se zagrijali. Cijelim putem prati nas šum i žuborenje nabujalog potoka. Glasno smo i zapjevali staru ljubavnu pjesmu “Potočić maleni, dolinom žubori…”
Naš izlet Sandra završava s Gorskim zrcalom. Bilo je to prekrasno iznenađenje na kraju dana.
Napunjenih baterija, zadovoljni i osvježeni šumskom energijom vratili smo se u grad.
Vidimo se uskoro!

Sanja Duvnjak