Nedavno sam bio na Facebooku objavio ovu kratku molitvu
Sutra idemo na planinu … sve će loše ostati iza nas, sve će lijepo biti ispred nas i mi ćemo to lijepo doseći s našom poniznošću u miru i ljubavi!
i privukla je veliku pažnju ljudi, upita je bilo mnogo.

Dosta davno, još za vrijeme godina kad sam bio planinarski vodič početnik, smislio sam bio ovu misao, zapisao ju na komadić papira i nosio sa sobom na planinarenje u ruksaku kao amajliju. Vrijeme je prolazilo, papirić je trpio oštećenja, bivao sve stariji sve dok jednom iz ruksaka nije nestao, sve dok ga narednog vikenda u ruksaku nisam mogao pronaći! Nije bilo vremena za pisanje novog papirića; odlučio sam svoju mudru misao, sad već provjerenu mnogo puta, nositi sa sobom u svom srcu.

Učinite nešto slično za sebe! Planinarenje nije uvijek lagano, bezbrižno, veselo, zna se dogoditi mnogo toga obeshrabrujućeg, ružnog, opasnog, neveselog. Imajte sa sobom svoju malu tajnu u obliku ovakvog papirića, privjeska, lutkice, bilo čega u što ćete se moći pouzdati, čemu ćete se moći uteći i prebroditi krizu!

Još nešto, kad na putu posustanete, kad vam je teško, obeshrabrujuće .. pomoći će vam kratka mantra, misao, stih … izgovarajte tu svoju molitvu konstantno (u mislima, mrmljajte ili vičite ako treba), usredotočite se na nju i budite sigurni da će vam pomoći. Najbolje je imati stalni moto no, mnogo će vam puta pomoći i u tom trenu smišljena rečenica, pozitivna ali i ona bijesna, npr. „neka krepa ovaj vodič!“ Izgovarajte ju u ritmu koraka, udarajte štapovima, pojačavajte ljutnju, ubrzavajte korak, tjerajte znoj iz sebe a sa njime i sve svoje negativnosti. Pomaže! Probajte!

Zdravko Bartolić

Foto: Davor Ambreković