Ako želite vidjeti sve tonove ljubičaste boje onda je Samogorsko gorje platno koje će vam pružiti najljepši užitak i najljepše slike. Kada uđete u šumu dočeka vas: erika – vrijes – crnjuša u svome punom cvatu. Tu vas obraduju, iznenade i zadive njezini cvjetovi koji se raskošno kao tepih pružaju cijelom šumom u ljubičastoj boji. Erika voli hlad i jutarnju rosu, ali i jutarnje prve zrake sunca. Baš takva, okupana u malim svjetlucavim kapljicama, između ostataka snijega dočekala nas je u svojoj potpunoj ljepoti.

Po smrznutom tlu, pogurani sjevernim zimskim vjetrom koji se nije dao otjerati od prvog dana proljeća penjali smo se prema Lipovcu.

Ljubičasta boja povezuje se s korizmom, ali i s plemstvom, pa smo tako pronašli zidine starog grada, na malome brijegu, u tišini duboke šume. Prihvatio nas je mali plemićki grad Lipovac i pružio nam prvi odmor. Ovaj burg kojeg je sagradio knez Ivan Okićki, stoji ovdje od 13. st. i zna ispričati mnogo priča o Beli IV, Frankopanima, Matiji Korvinu i mnogim drugima koji su dolazili u njegove zidine.

Dalje, strmijom stazom penjali smo se prema Oštrcu, najvišem vrhu u središtu Samoborskog gorja. S vrha se pružaju široki vidici na ostatak prelijepog Samoborskog gorja, na Plešivicu i Rude, a u daljini Zagreb i Medvednicu.

Silazak i kraj planinarskog izleta zaslađen je samoborskim kremšnitama. Glavni trg je bio zauzet ljudima željnih podnevnog sunca, pa smo sebi pronašli mjesto u predvorju lijepog hotela i kavane Livadić. Pokriveni crvenim dekicama pili smo kavu, prepričavali utiske i uživali u najposebnijim kremšnitama. Najljepše od svega bio je naš smijeh i druženje. U svemu tome bili su i ostali naši članovi koji nisu mogli ići na izlet, ali kao i da su bili jer smo ih stalno spominjali.

I kada su me neki pitali gdje sam bila za vikend, odgovorila sam: „Tamo gdje ni Tatari, ni Turci u prošlosti nisu mogli doći. Tamo gdje burgovi pričaju srednjevjekovne priče, tamo gdje su najljepši i najdalji vidici, tamo gdje je sve fino i tamo gdje je Ferdo Livadić skladao najslavniju hrvatsku budnicu: Još Hrvatska ni propala!

Hvala našoj vodičici Nataliji – Eriki Vraneša koja nas je povela u ovu ljubičastu priču.

Sanja Duvnjak