Postoje li uopće loše odluke? Možda ih ne treba dijeliti na dobre i loše… ispravne i neispravne? Što bi to trebalo značiti? Potrebno je odabrati između dobrog i lošeg, crnog i bijelog…
Volim crno-bijele filmove. I crno-bijele fotografije. Pokazuju mi čistoću zabilježenog trenutka, dopuštaju da prizovem svo bogatstvo vlastitog šarenila utisaka i sjećanja. Pozivaju moju maštu da raširi krila i kroz trenutak zabilježen u vremenu prizove osjećaj koji u meni budi viđena tema.
Moj svijet postaje igralište zaigranih emocija: sreća trči na ljuljačku i ljulja se nebu pod oblake, praćena mojim ushićenim pogledom. Ljutnja razbacuje igračke po pješčaniku i traži moju pažnju; idem k njoj da zajedno gradimo kule od pijeska.
Stojim uz Strah, hrabrim ga da se popne sve do vrha penjalice i plješćem njegovom uspješnom pothvatu. Tuga se spotiče, pada na koljena, sjeda na klupicu plače. Sjedam kraj nje, grlim je i tješim, ljubim koljena i bol prolazi.
Nakon uživanja u igri, vrijeme je za odmor. Vrijeme je za mir u kojem nema prisutnih razigranih emocija, u kojem nema misli.
Samo disanje, zatvorene oči i tišina.

U tom prostoru su odgovori na sva pitanja, to je prostor jasnoće, čistoće i cjelovitosti. Jednostavno ih vidiš, prepoznaš, ubereš poput jabuke i nahraniš cijelo svoje biće. Kad otvoriš oči, vidiš oko sebe sklad i obilje, tebi na dohvat ruke.

Sanja Crnojevac, holistički terapeut