Kružna staza Strahinj, dom, vrh, dom, Podgora Krapinska. Na putu smo bili 5 sati. Sudionika 10. I jedan pas!
Sanja Duvnjak: Zagorje – bajka na dlanu
I gdje smo danas išli tražiti svoje vrhove?!
Upravo tamo gdje vrha nema.
Zove se Sušec i najviši je vrh Strahinjčice. Nalazi se u šumi, označen samo natpisom na debeloj staroj bukvi.
Ono što je Medvednica Zagrebu, to je otprilike Strahinjčica Krapini. Dobila je ime po selu Strahinje koje se nalazi u njenom podnožju. A zašto ga zovu Strahinje? Možda po strašnim vulkanskim erupcijama u predhistorijsko vrijeme.
Vulkana u Strahinju više nema, ali su nam ostale termalne vode u kojima smo mogli uživati da nas šuma nije zvala. Zaobišli smo Sutinske Toplice i penjali se po strmim serpentinama, koje su nam pročistile pluća. Dobili smo i rumenu boju kao prave zagorske jabučice. Dobro, pili smo i kuhano vino. Piše da je Strahinjčica stanište mnogim zaštićenim rijetkim biljkama, kao što su razne vrste orhideja, ljiljana, hrvatski karanfil, perunika… Mi ih nismo vidjeli, ali dočekale su nas prelijepe bijele visibabe, tek niknuli jaglaci, procvjetali grmovi drijenka i mala princeza šume bijela ljubičica. Sva ta tek začeta proljetna ljepota bila je obavijena plavičastom maglom. U jednom trenutku padali su po nama mali kristalići leda. Jedan svjetlucavi našao se u mojoj ruci. Sjetila sam se lijepe rečenice: „ Moj dlan je dovoljno mali za sva čuda ovoga svijeta“.
A onda je zasjalo sunce i bilo je toplo i otvorio se pogled u dolinu rječice Krapinice, prema Krapini i Medvednici u daljini i bilo je lijepo i nježno i brežuljkasto, bilo je čudesno bajkovito.