Primijetio sam da mnogi od vas ovo ne znaju, pa se smiju, pa im je neugodno, pa još mnogo pa…
Pa jedna mala pouka iz planinarskog bontona:
Kad se grupa popne na vrh brda ili do nekog drugog cilja izleta, vodič ima dužnost ali i ugodnu privilegiju da svakome od učesnika pohoda čestita na njegovom uspjehu, da mu pruži ruku, da mu kaže jednu kratku, ali osobnu, rečenicu pohvale i ohrabrenja. Uobičajeno je da se vodič uspne prvi, da se okrene i svim ljudima, kako dolaze, jednom po jednom čestita.
Bilo bi lijepo da u tom trenutku sudionici izleta odgovore vodiču, nasmiju se, zahvale mu što ih je uspješno doveo do cilja… ili već nešto osobno, lijepo, toplo, ugodno.
Naravno, ne treba se, ako ima za to razloga, ustručavati da se vodiču i prigovori za promašaje na putu.
Eto, budimo pravi planinari; te stare regule vrlo su lijepe, morate priznati da jesu!
