Naše malo planinarsko društvo (ali, naravno, veliko po svojim planinarskim htijenjima, učenju, pomicanju svojih granica prema iskonskoj prirodi) jučer je krenulo još jednu stepenicu gore, prema našem NAD VRHOM mjestu!
Otkazali smo bili izlet na Debelu peč u Sloveniji zbog lošeg vremena i odmah donijeli odluku da idemo na jedino mjesto koje je za subotu trebalo biti bez kiše, u Paklenicu!
Svima prisutnima (osam), osim predsjednika, ovo je bio prvi susret s veličanstvenošću Paklenice!
Od glavnog ulaza krenuli smo stazom uz Veliku Paklenicu do Anića Luke gdje smo skrenuli (preko rječice) na uspon do napuštenog sela Jurline na platou na 700 metra visine (pazi, krenuli smo od nule!). Hodajući prekrasnom visoravni (gdje smo se susreli i s svjetskim raritetom, s mirilima!) došli smo do podnožja uspona na Anića kuk. Skupili smo svu snagu, svu hrabrost, volju i želju i krenuli na uspon. Mnogi iskusni planinari ovdje pokleknu! Od devet nas, na vrh se popelo šestero! Tri su drage članice, tijekom puta, odlučile da će zastati i odmoriti se, pustiti ostale članove grupe da brže i jednostavnije dođu do vrha! Vrh je poseban! Spust prema ishodištu naše osmosatne avanture odradili smo niz uobičajeni prilaz Anića kuku! Odmor u Paklenici i povratak u Zagreb.
Na putu smo bili 16 sati; svaka je sekunda bila lijepa i topla!
