Iz Logarske doline, od slapa Rinka preko Doma Okrešelj, uspon do doma na Kamniškom sedlu. Dan je bio vrlo vruć, sparan, težak za hodanje; od doma do vrha uspele su se dvije članice. Povratak do vozila istim putem. Na izlet nas je išlo šestero.
U nastavku pročitajte tekst kojeg je o ovom izletu napisala Katica Forko:
Bilo je ovo za mene jedno sasvim novo iskustvo. Iskusna ekipa planinara i penjača ovo pojede za doručak, ali ja nisam iskusna, a uz to sam još i ultra oprezna osoba u smislu zašto raditi nešto i ići negdje gdje mi se može dogoditi nešto. Osim toga nikad me nisu privlačile stijene. Volim šumu, planinske proplanke, potoke i potočiće, cvijeće i leptire. E sad, da ne dužim previše ovdje s ovim iskustvom i doživljajem, jer sve ovo što sam navela u prethodnoj rečenici je lijepo i krasno, ali ispenjati se na neki vrh po stijenama, makar i najlakši, je jedna skroz druga dimenzija. To je sfera uzbuđenja, osjećaj trenutka, pažnje, usmjerenosti i fokusiranosti na sebe i sada. Ono što ostaje iza toga je da želiš opet, nestrpljenje do drugog puta, nemir i uzbuđenje iščekivanja. I sad se pitam jesu li mi trebali novi nemiri kao da ih i ovako nema dovoljno. Jesu! I to baš ovakvi. Nadam se da ovo piskaranje nije previše patetično. Imajte razumijevanja za moje emotivno stanje nakon zaista posebnog doživljava u mom životu.
