Sanja Polak: KVAČICA PRIRODI

Sanja Polak: KVAČICA PRIRODI

Danas je lijep i sunčan dan.

Nešto si mislim…

Svako mišljenje je samo mišljenje. 

Je li pravo ili krivo, nije važno. 

Primaš ga kao nevrijedno. 

Ti mu daješ vrijednost. 

Znači… 

Vrijednost mišljenja ovisi o …

Tako je i s likovima. 

Svaki lik je samo lik. 

Primaš ga kao nevrijednog.  

Ti mu daješ vrijednost. 

Je li lik pravi ili krivi? Dobar ili loš? 

Podnošljiv ili nepodnošljiv…  

Ti mu daješ odrednicu. 

Znači, vrijednost lika ovisi o…

Svaki događaj je samo događaj. 

Ti mu daješ vrijednost. 

Je li događaj pravi ili krivi? Ni pravi, ni krivi po nikome. 

Ti mu daješ vrijednost.

Znači, vrijednost događaja ovisi o…

I tako dalje…

Svaka priroda je samo priroda.

Svako tijelo je samo tijelo. 

Svaka bolest je samo bolest. 

Svaka bol je samo bol. 

Svaki čin je samo čin. 

Svako mjesto je samo mjesto. 

Svako vrijeme je samo vrijeme. 

Svaka ljubav je samo ljubav.

Sve to čini tekst. 

Prema tome, svaki tekst je samo tekst. Nevrijedan dok mu ti ne odrediš vrijednost. 

Ne drži puno ni do svoje prirode, ni do svog lika, ni mišljenja, ni tijela, ni boli, ni bolesti, ni mjesta, ni vremena, ni teksta, ni ljubavi…

Drži sve to čvrsto jer je tvoje, ali ne vrednuj odmah. 

Prije toga…

Hodaj, propituj, testiraj, istražuj, analiziraj, zaključuj i stavljaj kvačice. 

Svoje. Istinski svoje.

Podvuci crtu i vidi.

Što je brojnik, a što nazivnik? 

K’o u kontrolnom.

Brojnik je broj tvojih kvačica. 

Nazivnik je ukupan broj tvojih kvačica, kvačica koje si ti odredio da budu, uz tebi, samo tebi, točan odgovor. 

I šibaj dalje gledajući da se brojnik i nazivnik izjednače. 

Ili da brojnik nadmaši količinom nazivnik. 

Ili opet, izabereš razlomak kojem samo ti prepoznaješ vrijednost. 

Kužiš?

Zato velim…

Čitanje je jako važno.

I dodajem…

Matematika je možda ipak važna.

I za kraj…

Priroda je ipak jako, jako, jako važna.

Jasno.

Sanja Polak hrvatska je književnica rođena 5. studenog 1968. u Zagrebu. Na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu stekla je zvanje diplomirane učiteljice za razrednu nastavu.

Od 1991. godine radi kao učiteljica u osnovnoj školi Davorina Trstenjaka.

Od 1995. godine urednica je časopisa za djecu „Prvi izbor“.

Od 1999. godine surađuje  na Hrvatskom radiju i televiziji kao scenaristica emisija Programa za djecu i mladež. Napisala je oko dvjesto scenarija za emisije Eko-eko Hrvatskog radija.

Suaotorica je pet udžbenika za učenike od 1. do 4. razreda: hrvatskih čitanki za 2., 3. i 4. razred i udžbenika iz matematike za 1. i 2. razred.

 

Priče za djecu objavljuje u časopisima za učenike nižih razreda osnovne škole Smib, Radost i Prvi izbor. Do sada je objavila deset knjiga za djecu i to: Dnevnik Pauline P., Drugi dnevnik Pauline P., Petrica Pričalica, Pobuna Pauline P., Mali Jan ima plan, Dnevnik dobrih anđela, Gorski dnevnik Puline P., Morski dnevnik Pauline P., Skijaški dnevnik Pauline P., Mala Ema straha nema. 

Knjiga Drugi dnevnik Pauline P. nagrađena je  2004. godine književnon nagradom «Mato Lovrak» za najbolji dječji roman. Knjiga Petrica Pričalica nominirana je 2006. godine za međunarodnu književnu nagradu «Mali princ».  Druga nominacija za književnu nagradu „Mali princ“ uslijedila je 2015. godine za knjigu Morski dnevnik Pauline P.

S knjigom Morski dnevnik Pauline P uvrštena je na časnu IBBY listu i dobila posebno priznanje Nagrade Grigor Vitez.

Nekoliko Sanjinih priča objavljeno je u hrvatskim čitankama za drugi, treći i četvrti razred osnovne škole.

Prema tekstu romana Dnevnik Pauline P. i Drugi dnevnik Pauline P. napravljena je kazališna predstava za djecu koja se izvodi u Gradskom kazalištu Žar ptica u Zagrebu. 

Članica je Društva dječjih pisaca, Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske – odjel za školstvo, Hrvatskog čitateljskog društva i Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti. 

Članica je Planinarskog društva NAD VRHOM Zagreb.

U planine svjesno!

U planine svjesno!

U planine svjesno, slogan je koji ukazuje na cilj novog pristupa planinarenju koji njegujemo u Planinarskom društvu ‘Nad vrhom’. Znači, zapravo, da se u planinarenju može možda lakše doći do cilja kojem teže brojni suvremeni duhovni pokreti.

Cilj je živjeti u sadašnjem trenutku. Odmotati klupko misli i rastjerati oblake briga, uočiti koliko je nevažno ono što je prošlo i ono što će biti. Shvatiti da je sadašnjost sve što imamo i postati svjesno prisutan sada i ovdje. To je zacijelo lakše kad se čovjek približi prirodi, pokuša se vratiti njoj, njoj od koje potječe, stopiti se sa svim ljepotama šuma i staza, drveća i životinja, vidika s vrha, zacijelo lakše nego u užurbanom tehnološkom svijetu u kojem živimo.

Svjesno u planine značilo bi tako nakratko odustati od prosuđivanja i razmišljanja, opustiti se i biti svjestan sebe utopljenog u prirodi, u kojoj sve naše zamišljene crte podjela ne znače ništa. Svjesnošću čovjek postaje miran i tih, opaža sve, ali ne prosuđuje, u miru je sa sobom, prirodom i svijetom. Takve trenutke doživjeli su mnogi planinari uspinjući se i spuštajući, ponekad ponijevši sa sobom dojam da ih je na grudima zibala majčica priroda, ukazujući im na ljepotu i svrhu života.  (SP)