Pa si ti misli

Pa si ti misli

Moj život je strašno čudan. I stalno ga proučavam. Zašto se ono ili ovo dogodilo ili se događa. Prvi odgovori nikada nisu i pravi odgovori, puno je dubljih značenja u svemu. Na prvu loptu sve izgleda jednostavno i može se prihvatiti kao odgovor. Ali protekom vremena otkrivaju se i mnogo dublji razlozi zašto je nešto bilo tako kako je bilo. Katkad sam umorna od te analize, ali ona je jača od mene. Kao da čitam kakav zamršeni roman u kojem ništa nije slučajno. Pa se ti misli.

 

Tekst i foto Sanja Pilić

 

POSEBNOST

POSEBNOST

Koliko samo truda i muke ulažemo da budemo nekako i nečime drugima posebni.

A tek posebno posebni?

Koliki je to uzaludan gubitak energije, vremena pa čak i gomile novaca.

Posebnost je i bez truda i bez muke u svakom od nas. Samo se treba opustiti i samo je treba slobodno pustiti.
Bez mudrovanja, natjecanja, natjeravanja i silovanja sebe i drugih.

Sve što je prirodno i spontano tako jednostavno i protočno klizi.

Za ispunjen život dovoljan je osjećaj lakoće i spoznaja da smo samo jednoj jedinoj osobi posebni. Ili čak posebno posebni.

Ako ih imamo dvije ili tri, na ogromnom smo dobitku.

Zato je korisno razmisliti, osjetiti, odabrati i što češće izgovarati:
– Ti si za mene posebno posebna.
– Ti si za mene posebno poseban.

Uz samo jedan uvjet.
Da izjave budu potpuno istinite, onako, iz dubine duše.

 

Sanja Polak

Stvari i ljudi se mijenjaju

Stvari i ljudi se mijenjaju

Stvari i ljudi se mijenjaju tek kad vam nešto zbilja dosadi. To može biti vlastita dobrota, naivnost, lijenost, pesimistični pogled na svijet, pa i optimistični pogled na svijet, porezna politika, političari, vrsta filmova koju gledate, knjige koje čitate. Kad sami sebi dosadite, bilo da imate previše kila ili vam smetaju vlastite mane (ali i vrline) onda ćete to promijeniti, prije ne. Kad vam dosadi putovanje kočijom izmislit ćete automobil. Jednostavno je tako. Kad vam dosadi korumpiranost kao stil vladanja, nešto će se promijeniti. Dakle, sve ovisi o stupnju dosade i tolerancije. Tolerancija je prijatelj i neprijatelj u isto vrijeme, pa biraj kada ćeš se s njom družiti.

Tekst: Sanja Pilić

Fotografirano s aparatom Sanje Pilić

Izlazak iz zone komfora

Izlazak iz zone komfora

Malo je precijenjen taj izlazak iz zone komfora. Više sam naučila u komfor zoni. To je kao hotel s pet zvjezdica, ili više, u kojoj istina radije jašeš konje nego mijesiš kruh, ali tko kaže da to nije isto učenje. Jednako vrijedno u krajnjoj liniji. Doduše komfor zona je često i samo jamranje kad se navikneš na nj, pa je promijeniti naviku teško. Ali eto, ja komfor zonu zamišljam kao napredovanje u ugodnom, zašto ne napokon. Kao nešto što funkcionira i što te unapređuje, tako da izlazak iz jedne komfor zone u drugu ne biva kaotičan već smiren, poput saznanja da je sve u redu. Jer komfor zona je ugodna, ili napreduješ ili ti je svejedno što drugi misle trebaš li napredovati, ugodna je poput saznanja da si okej takav kakav jesi, a sutra ćeš biti isto okej bez obzira što ćeš poželjeti nešto promijeniti. Ne mora te netko gurnuti sa stijene u provaliju da bi naučio novu vještinu. Ima nešto i u miru. Mir je velika komfor zona i volim kad se povećava.

Tekst i foto Sanja Pilić