Bilo bi mnogo ljepše …

Bilo bi mnogo ljepše …

… kad ne bismo morali premetati po džepovima da skupimo novac za platiti izlet u planine! Planine od nas ne traže ništa, pružaju nam beskrajno mnogo. No, ljudi su, nažalost, već vrlo davno naučili kako živjeti bez ravnoteže prirode – smislili su novac i sve ringišpile života vrte oko njega, oko novca!

Polako se vraćamo u normalu, planinarski izleti kreću prema udaljenijim destinacijama do kojih vode auto-ceste koje traže svoju cestarinu, vozila traže svoju hranu, bez nje ne mogu, slično je s vozačima, davanjima, amortizacijama … a joj, prije nego dođemo do pod planinu sve ovo trebamo namiriti. Organizatori izleta sve zbroje i kažu vam cifru! Ljudi skupe novac, predbilježe se, vozila se napune i onda, doslovno pet minuta prije polaska, neki od nas vide oblačak na kraju neba i odluče od izleta odustati jer će – kiša!
Financijska se konstrukcija urušava, ubogi organizator ljudima treba reći da izlet poskupljuje za dvadesetpet kuna ili… od izleta ćemo odustati! Vrlo neugodno za sve. Osim za onog koji je odustao pet minuta prije polaska!

U najavnim plakatima za izlete počet će se pojavljivati jedna rečenica, molimo, molimo, molimo da ju ne preskačete: Otkaz sudjelovanja na izletu moguće je izvršiti do četvrtka navečer; kasnije otkazivanje donosi sa sobom i plaćanje troškova izleta.“

Dakle, ako odjavljuješ izlet (često bez objašnjenja ili zbog vrlo smiješnih razloga) neposredno prije polaska, svoju obvezu moraš platiti! Mislimo da je to pošteno! Svi to rade, turističke agencije, hoteli ali i sva planinarska društva.

Ako se na izlet ide u subotu, izlet se mora otkazati do četvrtka navečer. Ako se na izlet ide u nedjelju, izlet se mora otkazati do petka navečer. Onaj koji odustaje može naći adekvatnu zamjenu i tada ne mora platiti, platiti će zamjena. Ako Društvo ima ljude na čekanju slobodnog mjesta, ni tada se ne mora platiti cijena izleta, Društvo će to umjesto vas srediti.
Ako imate vrlo opravdan razlog za odustajanje od izleta, npr. iznenadna bolest ili smrtni slučaj u obitelji, Društvo će vaše odustajanje smatrati opravdanim i osloboditi vas plaćanja cijene izleta. Manjak novca podmirit će se iz blagajne Društva.
U najavnim plakatima za izlete postoji još jedna rečenica: „Donacija od deset kuna za rad našeg društva sa zahvalnošću će biti prihvaćena.“ Tih deset malih kuna upotrebljava se, između ostalog, i za ovakve situacije.

Zahvaljujemo vam na razumijevanju.

Zdravko Bartolić

U planine svjesno!

U planine svjesno! Pozivamo sve drage ljude koji vjeruju u tišinu, mir i ljubav da nam se pridruže i podrže našu želju za planinarstvom na novoj razini.“

Vi, koji pažljivo čitate naše objave izleta, vjerujem da ste na kraju tekstova uočili, zapamtili, prigrlili (i sad je već svaki put očekujete) ovu lijepu, radosnu, inspirativnu i obećavajuću izjavu.
Nastala je prije tri godine, na samom početku našeg djelovanja, u trenucima velikog entuzijazma, želje za novim, boljim, bližim novoj razini! O novoj se razini energije, transformaciji sve više govori i piše, sve je bliža svakom čovjeku. Na put se je krenulo i zaustavljanja nema! Radosni smo zbog toga!
Mi želimo svoj prilog procesu dati kroz organiziranje izleta u srce šuma, planina, divljina, do mjesta koja nas već beskrajno dugo čekaju da im se vratimo, ponovo osvijestimo i postanemo dio šume, planine, divljine; u empatiji od lista i malog crvića, do medvjeda i poskoka; u jedinstvu od kamenčića i kapi rose do surih stijena i bistrih, hučnih potoka; s mudrošću i znanjem CJELINE koje smo dio, koja je u nama i oko nas.
Zato u planine svjesno!

Zdravko Bartolić

Foto: Davor Ambreković

Najavni plakat planinarskog izleta

Planinari su užurbani narod … jedva dočekaju objavu koja kaže kamo se ide narednog vikenda na izlet, pogledaju vrijeme i dan polaska i kolika je cijena i to je to – ne čitaju više ništa. A netko se je trudio i trudio da sve organizira, uprizori, napiše i objasni. Sve uvijek piše isto, reći će. U pravu su djelomično; uvijek je isto jedno upozorenje koje se nalazi na kraju teksta, ispisano je sitnijim slovima i glasi otprilike ovako:

Na izlet idete na vlastitu odgovornost. Prijavom na izlet pristajete na moguće preinake plana puta zavisno od stanja na terenu a prema odluci vodiča. Ne pridržavanje naredbi vodiča znači da PD NAD VRHOM ne prihvaća nikakvu odgovornost za eventualne nesreće i neugodne trenutke tijekom izleta proizašle iz neposluha sudionika.

Eto, nadamo se da ste sada pročitali od riječi do riječi ovaj tekst. Dajte se malo, molimo vas, i zamislite nad njime.

Na izlet idete na vlastitu odgovornost – nemojte uvijek, baš uvijek misliti da se na planinu možete popeti, da je to brdašce, krtičnjak za vas, kojeg ćete pregaziti u jednom koraku i u japankama! Nemojte se dovesti u situaciju da vam vodič kaže da ne možete ići na izlet (vodič to smije učiniti! čak, dužan je to učiniti!) jer niste kondicijski ili iskustveno ili psihički spremni za vrh na koji će se penjati! Ili vam oprema ne zadovoljava težinu uspona ili vremensku situaciju! Najbolje sami sebe poznajete, ne budite bahati! Skulirajte se i recite: potrudit ću se, sve ću učiniti da narednog puta budem spreman!

Vodič izleta je od trenutka kad se formira kolona za hodanje – general! Zapovjednik vojske kojeg se bespogovorno mora slušati! Vodič je stazu ishodao prije vas, zna o njoj uglavnom sve, zna o vama uglavnom sve; zna tko od vas može ispenjati stijene na lijevom putu, zna tko će sto puta tresnuti na dupe hodajući po blatu na desnom putu … Vodič će odrediti kuda će se ići; vodič će odrediti kada će se stati i popiti gutljaj vode a ne će se jesti sendvič jer je izuzetno zgodno mjesto za duži odmor udaljeno samo pet minuta hoda!

A kad se (ne prizivamo!) dogodi nesreća na putu – vodič zna tko će i kako unesrećenom pomoći u prvom trenutku; vodič zna da li će se zvati gorska služba spašavanja ili neće; vodič zna da li će se izlet prekinuti zbog težine nesreće ili će se skratiti ili će dalje ići samo polovica dok će drugi dio grupe ostati pomagati unesrećenom … I sve to, gospodo draga, će se (bez savjeta) u potpunosti poslušati, sve to će biti zakon! Jer je zakon koji će nesreću svesti na najmanju moguću mjeru.

Budite vodiču na usluzi, na pomoći, učinite da odlazak u planinu bude užitak a ne beskonačna gomila problema! Ako vam se vodič ne sviđa – nemojte ići na izlet kojeg on organizira. I točka!

Zdravko Bartolić

Planinarska pravila koja nitko nije propisao ali ih se svi istinski planinari pridržavaju

Planina se ne osvaja; planini se zahvaljuje što ti je dozvolila da ju pohodiš!
Prije polaska u planinu dobro promisli: da li sam ja sposoban za izazove na putu? Ako se pojavi i mala sumnja – odustani jer za tu planinu još nisi spreman. Planina će tvoje sumnje i strahove prepoznati i neće te pustiti pod svoje okrilje!
Planine su postojane; biti će na istom mjestu, čekat će nas i sljedeće godine!

U planinama nema titula, nema profesora, doktora, predsjednika … svi su planinari i svatko svakome mora reći TI – nema vi, to je svetogrđe!
Planinare s kojima se u planini susrećeš moraš pozdraviti (onaj koji se penje prvi pozdravlja onog koji silazi i time mu odaje priznanje za uspješan uspon na vrh), nakratko s njima popričati i saopćiti smjerove kretanja (u slučaju nesreće da spasioci lakše odrede smjer potrage), treba ukazati i na probleme na terenu kojim si prošao i time putnicima u suprotnom smjeru olakšati hodanje.

U planinarstvu nema natjecanja, ne broje se prva mjesta, nema rekorda ….
zato: brzinu hoda grupe treba prilagoditi najslabijem hodaču; jači planinar ima čast pomoći slabijem; ne smiješ se odvajati od grupe hodača bez odobrenja vodiča; nedopustivo je ostaviti unesrećenog člana samog u planini; u slučaju nesreće na putu, po zapovijedi vodiča, planinarenje se prekida i svi pomažu u saniranju nesreće; nije preporučljivo u planinu ići sam, pogotovo ne u opasna područja.

Dozvoli prirodi da živi u svom tisućljetnom miru.
Ne budi preglasan u planini; ne ubiri niti uništavaj bilje, osobito ono zaštićeno; ne uznemiravaj životinje; psa voditi na uzici; ako baš moraš pušiti, opuške gasiti temeljito; budi oprezan s paljenjem vatre: ne smije se ložiti ispod drveća, oganj treba ograditi kamenjem, prilikom odlaska vatru se mora pažljivo ugasiti, najbolje s vodom.

U planini ostavi samo svoje tragove!
Vlastito smeće iz planine ponesi sa sobom do prvog odlagališta; planinarski put kojim prolaziš, u okviru mogućnosti, čisti od smeća, kamenja, napadalog granja; pri odlasku s vrha pažljivo pospremi žigove i upisne knjige jer njihovo postojanje može nekome spasiti život: čuvaj vodu u planinskim izvorima, bunarima i sl., uzmi samo onoliko koliko ti je potrebno za piće i pripremu hrane.

U planinarskom objektu poštuj kućni red:
budi skroman, ne zauzimati suviše mjesta, ne budi preglasan, ne ulaziti u spavaonice u gojzericama; zabranjeno je pušenje; pse se ne smije uvoditi u dom; pri dodjeli kreveta za spavanje prednost imaju djeca i žene. Otiđi na počinak u 22.00 sata s mišlju da se oni koji sutra još prije izlaska sunca kreću na uspone imaju pravo odmoriti.
Planinarsko sklonište (prostor bez domara) prilikom odlaska očisti, opskrbi gorivom te ostavi nešto hrane za slijedeće namjernike koji će možda biti u nevolji.

(Ovaj je tekst napisao Zdravko Bartolić za veliku izložbu o planinarstvu i HPD LIPA SESVETE održanu u Muzeju Prigorja u Sesvetama tijekom 2017. godine. Tekst je nastao u svega nekih pola sata, u trenutku kad su rokovi bili pritisnuli autore izložbe. Autor smatra da je tekst nedovršen! Donosimo ga stoga ovdje da ga dopunite i preradite svojim sugestijama i prijedlozima!)

Foto: Davor Ambreković

Zimska planinarska odjeća

Za početak prenosim malu komičnu zabilježbu s moje Facebook stranice, staru oko godinu dana:

Ovaj planinar je debeo, ima trbuščić!? (pogledaj pomno fotografiju).
Ajmo ga skinuti: ne izgleda debeo, nije baš zategnut no debeo nije. Ima podosta godina pa je stavio zimski (debeo) steznik oko struka (… koga ne bole križa!?), navukao je i potkošulju preko koje je obukao debelu flis majicu, slijedi, pred kraj ovog uzbudljivog hepeninga, i pravi flis. Stanimo sad malo. Na noge je navukao debele zimske planinarske hlače. Stare su, još iz vremena kad je bio (on, planinar) mnogo deblji pa da ne petlja s remenom, zakopčava ih preko svega ovoga što je obukao na gornji dio tijela. Za kraj oblači softšel jaknu; u njezine džepove potrpava labelo, kaogume, poslastice za psa, mobitel, ključeve od auta … Halo, ljudi, netko je rekao da je ovaj planinar debeo!??

Da, debeo ili ne, na sebi ovaj planinar ima jedan bitan dio zimske planinarske odjeće. Prije godinu dana bio je ovo osvrt, jadikovka na naše članove koji su od zimske opreme imali samo – japanke!
No, ove se je godine to popravilo! Mnogo je ljudi pokupovalo dereze (ha, ha, nije se moglo na Klek bez dereza!), gamaše, termo hlače, zimske vjetrovke, bafove, debele kape, rukavice … cepine, karabine i užad ćemo ostaviti za narednu zimu!

Prednosti zimske planinarske opreme bile su vidljive već na prvom ovogodišnjem konkretnom izletu – išlo se je na snježni uspon na Klek. Bilo je leda prekrivenog s malo novog snijega i bez dereza nije bilo šanse doći ni do doma a o vrhu da i ne govorimo.
Svi smo imali dereze, njih 6-7 po prvi put i svi su bili presretni kad su osjetili vrh pod svojim nogama!!! Gamaše su oduševile zimogrozne, tankonoge curice! Termo hlače, s vanjskom impregnacijom su također bile hit! Napredujemo! Mi jesmo na našim pohodima stalno „nad vrhom“ no, potrebno je koji put i zemlju/stijenu osjetiti pod nogama … osobito kad je pola metra od tebe provalija kojoj se dno ne vidi!

Mali savjet:
ako imate jaknu od umjetnih materijala, ako imate majicu i flis od umjetnih materijala onda i potkošulju morate imati od umjetnih materijala! Ako imate pamučnu potkošulju ona će se od znoja smočiti uobičajeno i mokrinu će prenijeti na ostalu odjeću koja se neće moći sušiti kako je predviđeno. Isto vrijedi i za čarape ako nosite dvoje (nekad je to bilo uvriježeno pravilo) onda, također, morate navući dvoje pamučne, dvoje vunene … ipak, najbolje bi bilo da kupite moderne zimske planinarske čarape (preporuka su svakako marke LORPEN, kojih ima u Iglušportu), koje su (treba priznati) jako skupe ali vrijede novca i dugo traju. Imaju posebna tkanja za pete, za prste, za strane, posebnu gumu koja ih drži napetima a, uz sve to, vrlo su ugodne za nošenje.

Zdravko Bartolić

Da li uspješno vodim izlete!??

Kad dobijem ovakav mail, kao odgovor na poziv za planinarski izlet:
Prijavljujem se!
Imam volju. Imam masku. Imam 10 kn.
Imam i osmijeh (kad skinem masku :-))
Nadam se da će biti dovoljno!
I nadam se da se vidimo u subotu i da će društvo opet biti brojno, cvrkutavo i inspirirajuće.
… presretan sam! Mislim da uspješno vodim izlete, da me ljudi cijene, da sam im simpatičan, da sam im drag … no, da ne pretjeram. Rijetki su ovakvi mailovi, vratimo se u stvarnost!

Ima korektnih prijava za izlet, onako službenih, bez emocija. I to je u redu! Odrađujemo jedan posao (iako je posao u stvari zabava) i treba biti konkretan. U redu je to, ali, ipak, osjećam se kao poduzeće pred kojim stoji kupac i kojem se moram pokazati u dobrom svjetlu i prodati mu svoj proizvod.

Vrlo često govorim da smo mi udruga, što znači skupina ljudi koji su se okupili dobrovoljno da neke svoje potrebe (planinarenje) izraze u grupi istomišljenika od kojih svi participiranju u pripremi, odrađivanju i završavanju željenog događanja. Svi! Dobrovoljno! I bez nagrade (financijske ili kakve druge)! Udruga je neprofitna organizacija!

Ima ljudi koji sudjeluju u pripremi izleta, npr. prijavljuju da imaju auto, da će voziti i prikupiti ljude po gradu, „samo mi pošalji popis“. Ponude svoje rođake, vikendice … na putu kojim ćemo se kretati, za okrjepu i odmor. Ponude vođenje izleta po brdima na kojima još nismo bili a njihov su rodni kraj i u malom su im prstu! Ponude svoju rezervnu opremu onima koji nemaju. Ima, zaista ima članova društva koji su članovi!

Ima i ajoj ljudi koji su primili ali nisu pročitali (taj duuuugi) najavni program za izlet (a morate priznati da naše najave sadrže sve relevantne detalje potrebne za odluku o sudjelovanju i, što je još važnije, za sigurno sudjelovanje na događaju) pa traže informacije naokolo, postavljaju potpitanja do besvijesti i na kraju kažu da će razmisliti još pa se javiti … a ti im pričuvaj mjesto u kombiju! A ti muljaj druge da mjesta više nema i da ih mogu staviti na listu čekanja (na što se svi naljute – ja!? na listi čekanja!?).

Čuvam mjesto, čuvam mjesto a onda se u petak navečer taj zahvalni sudionik izleta javi da on ipak ne bi išao jer će možda padati kiša, jer mu se ne sviđa sastav ekipe, jer unuk ima proljev … Oni s liste čekanja našli su drugi program da ispune vikend i – na izlet idemo s jednim, dva slobodna mjesta! I s tužnim vodičem.

Ponavljam: PD NAD VRHOM nije turistička agencija koja prodaje participiranje u svojim izletima zainteresiranim planinarima koji nemaju svoje matično planinarsko društvo. Ili još gore, koji imaju svoje matično planinarsko društvo ali ne mare za to; idu na izlet s onim tko im za manje novaca ponudi više zabave i adrenalina! Takvi ljudi nikada ne dobiju, ne osjete barem pedeset posto onoga što dobar planinarski izlet nudi! A nudi prirodu – planinu: drvo i šumu, biljke i livade, ptičice, životinjice, poskoke i medvjede, maglu, oblake, sunce, vjetar, sparinu, hladnoću i snježnu mećavu … A nudi i zajedništvo, prijateljstvo, drugarstvo, potporu … smijeh, radost, pjesmu ali i suzu ako je u kojem trenutku potrebna.

Zdravko Bartolić

Foto: Marija Krizmanić