Hahlići, 30. svibnja 2020.

Hahlići, 30. svibnja 2020.

Prvi konkretniji izlet kojeg smo organizirali nakon dvomjesečnog korona-prekida, s namjerom je bio organiziran na Grobničke Alpe! Nije previše daleko od Zagreba a ishodište uspona lako je dostupno, splet vrhova je pravi planinarski biser, mnogo dobro uređivanih staza vodi prema vrhovima, odabrali smo dvije – kroz Mudnu dol, stazu za vrlo dobre i spremne planinare, i jednu zaobilaznu prema Obruču za one malo slabije kondicije. Svim je članovima društva izlet ovime bio dostupan!

 

Uspon do planinarskog doma na Hahlićima preko Mudne doli ilustriran je velikom galerijom fotografija našeg stalnog fotografa Davora Ambrekovića i može se pogledati na Facebook stranici našeg društva.

 

Veći dio sudionika izletnika odlučio se je za lakši pristup domu, putem lagane, široke staze kroz mladu šumu te u vršnom dijelu preko strmih livada, pašnjaka. Ipak i za ovaj je uspon trebalo tri sata hoda! Galerija fotografija Jadrane Janjić, s ovog uspona, također je dostupna na Facebooku.

 

Nakon dugog, dugog odmora u domu, obje grupe zajedno su se, prema polaznoj točci izleta u Podkilavcu, spustile po srednjoj vrlo strmoj stazi. Prijetila nam je obilna kiša iz tmastih oblaka; no, još jednom je potvrđeno pravilo da nas koji smo Nad vrhom kiša zaobilazi! Robert Tonković je, ponesen oblacima i prijetnjom kiše napisao kratki poetski zapis kojeg vam ovdje vrlo sretni, razdragani donosimo! (ZB)

 

ONAJ TRENUTAK

 

Pri spuštanju sa Hahlića,

crni nas je oblak pratio u stopu

i u nekoliko navrata

krupne kapi kiše spustile su se

na moj obraz i ruke.

Zastao sam

i uživao u prizoru ispred sebe;

bio je to onaj dobro znani trenutak

kojeg zovemo NAD VRHOM.

Medvednica  23. svibnja 2020. – Zeleno

Medvednica 23. svibnja 2020. – Zeleno

ZELENO

Glavna misao vodilja organizatora našeg subotnjeg izleta na istočne padine Medvednice bila je da nas, na tajnoj livadi prošaranoj stijenjem, razgali pogledom na prekrasno plavetnilo rascvjetalih divljih irisa.  No, na livadu smo došli tjedan dana prerano, tek je prvih nekoliko najhrabrijih cjetova bilo pokazalo svu svoju ljepotu.

Plavetnilo u zelenilu, plavetnilo koje se pretače u ljubičastocrvene nijanse … u bliještećem okruženju nijansi zelene boje! Božanski besprijekorno! Zeleno! Nekako se podrazumijeva da su planine zelene, to je postojana činjenica kojoj ne treba pridodavati dodatnu pažnju. Kako pogrešno!

Dan je postao praznik zelene boje! Hodali smo dalje neoznačenim (nepokorenim) stazama kroz stoljetnu bukovu, djelomični hrastovu šumu. Pod paskom sigurnog vodiča, bezbrižni, lutali smo pogledima i osjećajima od krošanja do korijenja, od grmlja do debala stabala, koja su posebno privlačila pažnju, visoka do neba, široka u zagrljaj dvoje pa i troje ljudi, neka na izdisaju, samo s nešto snage uz koru, pa bljesak života u nekoliko zdravih jedinki, pa odakle im potrebna hrana, snaga!? Naravno, imali smo sa sobom znalca o elementarnim bićima, duhovima prirode, našu novu članicu (ponosni smo što je u nama prepoznala iskonsku planinarsku nit) Gordanu B., koja je vrlo tiho, mirno, skromno, sabrano pokazivala, tumačila … mističnost pretvorila u istinu.

 

Ovdje ćemo napraviti rez i pomaknuti se daleko naprijed, u danas, u pravi (ali i zadnji, sve je izvjesnije) trenutak u kojem trebamo početi živjeti iz SRCA a prestati živjeti iz UMA.

 

Tekst: Zdravko Bartolić

Fotografije: Sanja Duvnjak

Medvednica – 16. svibnja 2020.

Medvednica – 16. svibnja 2020.

bila je subota u kojoj smo organizirali dva izleta na Medvednicu; prvi „Liječničkom stazom“ do Brezovca i Sljemena te drugi, magistralom po Medvednici od Vugrovca do Lipe i Planine Donje. Izleti su bili posjećeni, bilo je lijepo, ugodno, za zapamtiti! Nad vrhom!

 

*******************

Trideset sam godina bio član HPD Lipa Sesvete; 2017. su nam se putevi razišli i vrlo sam rijetko u posljednje tri godine dolazio na Lipu. Poveo se, ove subote, tijekom uspona prema planinarskom domu na Lipi, razgovor oko imena našeg planinarskog društva, onda je spomenuto i ime lipine sekcije „NIZgore!“. Povukle su se neke sličnosti. Uspomene su odmah navrle. To sam ime smislio već davne 2011. kad sam, nezadovoljan strategijom vođenja izleta u Lipi, krenuo u svoje izlete, krenuo organizirati izlete sam za sebe i prijatelje i istomišljenike. Od nas nekoliko, za tri, četiri mjeseca došli smo do preko sto imena na mailing listi; izleti su bili posjećeni, dobri, traženi, inspirativni.

NIZgore! Up! Skraćenica je od „nekamo iz Zagreba, gore, u planine!“. Postoji i nastavak koji kaže: „sekcija za lutanje s planinama pri HPD Lipa Sesvete“. Vrlo dugo, mnogima nerazumljivo, besmisleno, smiješno … kako prvo dolje pa tek onda gore, kako lutati!

U tim, sad desetak godina udaljenim vremenima, sve više sam se udaljavao od klasičnog poimanja planinarstva, ono: osvojimo vrh u što kraćem roku, popijmo ljutu, pojedimo špek i luk, popijmo pivu, sjurimo se do doma na tulum … da, zaboravih, i polupajmo žigove u sve moguće knjižice, svoje a i tuđe! Gdje si bio, što si radio … eh, da, dobro sam se oblokao! Sve više sam se približavao prirodi, sve više sam u njoj pronalazio ugodnog, mudrog i pozitivnog domaćina na planinarskom putu. Planinarski mi je put postajao okosnica životnog puta, osobito nakon povratka s Himalaje na kojoj sam bio 2012. Okosnica duhovnosti, boljitka za život.

Odlazak iz grada, gore, u planinu da bi se lutalo s planinom, da, lutalo zajedno s planinom … pa do stasalog, odraslog, novog imena novog planinarskog društva NAD VRHOM, prošlo je sedam, osam godina. Sada smo tu, nastojimo sve više ljudi upoznati s planinom, s prijateljskim bićem, sukreatorom drugačijeg planinarstva. Sve nas više ljudi prepoznaje, prepoznaje sebe uz nas, na dobrom smo putu!

 

Zdravko Bartolić

Foto: Natalija Vraneša, Gordana Sobol, Davor Ambreković

Planinarske šetnje po maksimirskom parku

Planinarske šetnje po maksimirskom parku

U 2019. godini održali smo 33 planinarske šetnje po maksimirskom parku; taj lijepi običaj nastavili smo i u 2020. godini! Do sredine ožujka bilo je 8 susreta.

 

Okupljamo se svake srijede u 10:00 sati pred glavnim ulazom u park s Maksimirske ceste. Nije se potrebno najavljivati organizatoru, lijepo je samo doći i biti dobrodošao!

 

Ova događanja nisu rezervirana samo za naše članove! Zaista ne, želja nam je da dođu ljudi koji žele detaljnije upoznati ljepotu Maksimira, koji žele po prvi put osjetiti planinarenje, koji bi rado osjetili planinarsko druženje, koji bi s nama krenuli i u druge avanture, osjetili adrenalin, osjetili kako je to biti NAD VRHOM!

 

Ne okupljamo samo mlade, ne želimo da dođu samo stari, neka dođu iskusni

planinari, neka dođu totalni početnici! U planinama smo svi ravnopravni, svi smo na ti, svi smo jedno! Povedite djecu i unučad! Vaši kućni ljubimci uvijek su dobrodošli!

 

Uobičajeno maksimirsko planinarenje traje oko sat i pol; uključuje odlazak do kraja parka, do prvih kuća Bukovca, obilazak jezera (ima ih pet!), lutanje stazicama … ništa posebno a opet sve je uvijek posebno! Jednom se brza, jednom se vučemo k’o magla, fotografiramo, divimo se ljepoti prirode, žlabramo ili šutimo… Na kraju, kava/čaj na uvijek istom, vrlo ugodnom mjestu, kafiću NK Ravnice.

 

Naši vodiči će vam uvijek rado odgovoriti na pitanja vezana uz planinarsku opremu, potrebne vještine u planinama … sve znaju jer planine su im prvi dom!

 

Zdravko Bartolić

Foto Sanja Pilić

 

Medvednica – noćni usponi

Medvednica – noćni usponi

Tijekom prošle, 2019. godine održali smo 17 noćnih uspona na Medvednicu. Izleti su bili popularni, dobro posjećeni, ugodno smo se družili i zabavljali pa zašto prekidati ono što je uspješno! Tijekom 2020. godine nastavljamo s ovakvim događanjima tijekom tjedna, uglavnom četvrtkom, ponekad srijedom.

 

Izlet je kondicijski, prikupljamo snagu za planinarske izazove koje organiziramo vikendima. Treba biti snažan, treba znati što je noć u brdu, treba biti opremljen dobro, znalački.

Uspon nije samo za naše članove; uvijek su dobrodošli novi hodači! Treba se javiti organizatoru izleta, obavezno! Treba popričati, upoznati se, dogovoriti pravila.

 

Uglavom, hodačke rute kreću s parkinga ispod početne stanice stare žičare

i završavaju u jednom od planinarskih domova ili gostionica u centralnom dijelu planine koji su otvoreni i tijekom tjedna. Spust je istom stazom, nakon podužeg odmora i druženja u planinarskom objektu, cilju uspona.

 

Zdravko Bartolić