MAKSIMIR

Što mogu. Ovisna sam o ovakvim porukama. Mogu ih primati svaki dan i nikada mi ne dosade. I volim tu riječ zauvijek. Nadam se da ću neke ljude voljeti zauvijek. I da ću zauvijek biti sretna. Što je sve luđe vrijeme, ja sam sve više bolje volje. Možda mi se pogoršalo....

Sjećam se svojih buđenja kao dijete. Nije baš bilo neko sretno djetinjstvo. Svašta se događalo, a ja bih svake noći zaspala s nadom da će ujutro sve biti drugačije. A obično ništa od toga. Tako i sad. Poželim da nema ovog cirkusa s koronom, potresima i odrubljivanjima...

Sve mi se čini da sam bila tolerantna ako mi nije stalo, a drugi razlog je bio da ne talasam jer se, možda, brod prevrne. Zapravo volim kada je sve po mojem i točka.Tako stvari stoje. To što nisam pristala na tuđe zahtjeve i što sam zahtijevala sve ili ništa sad mi se...

Ajme, fala ti ga Bože, što nisam slušala u drugom dijelu svog života svoje sažaljivo srce. Kako bih nadrapala. Na svu sreću uvijek su me neke okolnosti spriječile da napravim veliku gestu ili potrošim previše vremena na one na koje ne valja trošiti ni sekundu....

Najvažnije životne vještine ne uče se u školi. Nikad se vjerojatno direktno i nisu učile. Jer da jesu, ako nas to životno najvažnije nisu naučili u školi, trebali su nas naučiti roditelji u našoj obitelji. A ni mama ni tata nas to nisu naučili jer nisu znali ni što ni...

Sve mi se čini da je život napravljen tako da što preciznije otkrivaš što ne želiš. Ali ono, preciznoooo, zbilja. I to otkrivanje ide u nedogled, barem u mom slučaju. I što sam preciznija u znanju što ne želim, to mi je bolje. I postavljanje granica je divno. Prostor...

Već dugo postoje i vidim znakove pored puta koji upućuju na loša događanja. Istina, ne znam pobjeći od njih, okrenuti ih u svoju korist. Ne odnose se samo na mene, već na svijet u cjelini. Ali neke države i neki ljudi će zbilja nastradati. I to pošteno. Jaki će samo...

Poveo se razgovor, tijekom jedne maksimirske šetnjice srijedom, o tome kako je svako drugo stablo u maksimirskoj šumi obgrljeno bršljanom. Da li je to u redu, ako nije zašto se ne čisti … zašto, zašto, kako, ja bih … trajalo je to predugo i ništa zaključili nismo....

U danima najveće nemoći, samoće, tjeskobe, straha, ljutnje, razočaranja i osjećaja napuštenosti važno je znati da nikad, baš nikad nisi sam. S tobom žive svi lijepi doživljaji, sve sitnice kojima si darivao mnoge i koje si primao od drugih. Sve su one duboko urezane u...