PLANINARSKA PRAVILA

koja nitko nije propisao ali ih se svi istinski planinari pridržavaju

 

 

  • Planina se ne osvaja; planini se zahvaljuje što ti je dozvolila da ju pohodiš!

Prije polaska u planinu dobro promisli: da li sam ja sposoban za izazove na putu? Ako se pojavi i mala sumnja – odustani jer za tu planinu još nisi spreman. Planina će tvoje sumnje i strahove prepoznati i neće te pustiti pod svoje okrilje!

Planine su postojane; biti će na istom mjestu, čekat će nas i sljedeće godine!

 

  • U planinama nema titula, nema profesora, doktora, predsjednika … svi su planinari i svatko svakome mora reći TI – nema vi, to je svetogrđe!

Planinare s kojima se u planini susrećeš moraš pozdraviti (onaj koji se penje prvi pozdravlja onog koji silazi i time mu odaje priznanje za uspješan uspon na vrh), nakratko s njima popričati i saopćiti smjerove kretanja (u slučaju nesreće da spasioci lakše odrede smjer potrage), treba ukazati i na probleme na terenu kojim si prošao i time putnicima u suprotnom smjeru olakšati hodanje.

 

     

    U planinarstvu nema natjecanja, ne broje se prva mjesta, nema rekorda ….

    zato: brzinu hoda grupe treba prilagoditi najslabijem hodaču; jači planinar ima čast pomoći slabijem; ne smiješ se odvajati od grupe hodača bez odobrenja vodiča; nedopustivo je ostaviti unesrećenog člana samog u planini; u slučaju nesreće na putu, po zapovijedi vodiča, planinarenje se prekida i svi pomažu u saniranju nesreće; nije preporučljivo u planinu ići sam, pogotovo ne u opasna područja.

     

    • Dozvoli prirodi da živi u svom tisućljetnom miru.

    Ne budi preglasan u planini; ne ubiri niti uništavaj bilje, osobito ono zaštićeno; ne uznemiravaj životinje; psa voditi na uzici; ako baš moraš pušiti, opuške gasiti temeljito; budi oprezan s paljenjem vatre: ne smije se ložiti ispod drveća, oganj treba ograditi kamenjem, prilikom odlaska vatru se mora pažljivo ugasiti, najbolje s vodom.

     

    U planini ostavi samo svoje tragove!

      Vlastito smeće iz planine ponesi sa sobom do prvog odlagališta; planinarski put kojim prolaziš, u okviru mogućnosti, čisti od smeća, kamenja, napadalog granja; pri odlasku s vrha pažljivo pospremi žigove i upisne knjige jer njihovo postojanje može nekome spasiti život: čuvaj vodu u planinskim izvorima, bunarima i sl., uzmi samo onoliko koliko ti je potrebno za piće i pripremu hrane.

      • U planinarskom objektu poštuj kućni red:

       budi skroman, ne zauzimati suviše mjesta, ne budi preglasan, ne ulaziti u spavaonice u gojzericama; zabranjeno je pušenje; pse se ne smije uvoditi u dom; pri dodjeli kreveta za spavanje prednost imaju djeca i žene. Otiđi na počinak u 22.00 sata s mišlju da se oni koji sutra još prije izlaska sunca kreću na uspone imaju pravo odmoriti.

       Planinarsko sklonište (prostor bez domara) prilikom odlaska očisti, opskrbi gorivom te ostavi nešto hrane za slijedeće namjernike koji će možda biti u nevolji.

       (Ovaj je tekst napisao Zdravko Bartolić za veliku izložbu o planinarstvu i HPD LIPA SESVETE održanu u Muzeju Prigorja u Sesvetama tijekom 2017. godine. Ljudi su se rado uz pano s ovim tekstom zadržavali, iščitavali ga i komentirali – uglavnom pozitivno!

       Tekst je nastao u svega nekih pola sata, u trenutku kad su rokovi bili pritisnuli autore izložbe. Autor smatra da je tekst nedovršen! Donosimo ga stoga ovdje da ga dopunite i preradite svojim sugestijama i prijedlozima!)