Debela peč, 11. lipnja
Ova prekrasna planina visoka 2014 metara najistočniji je dvotisućnjak Julijskih Alpa.
Smjestila se između doline Krme na sjeverozapadu i prostrane visoravni Pokljuka na jugoistoku. Sa sjeverne strane, prema dolini Krmi, obrušava se izrazito strmo te je vrlo omiljena za alpiniste. Na jugu, prema Pokljuki je pitomo zaobljena i omiljena za planinare svih starosnih skupina i sposobnosti. Na planini Lipanci nalazi se Blejska koča, vrlo privlačna, postojana i gostoljubiva kao ishodište večine puteva do vrha. Visoku u planinu su provedene šumske ceste koje olakšavaju pristup do kuće. Debela peč je vrlo razgledna planina zbog svojeg travnatog vrha… Krma je na dlanu; Triglav je veleban; tu su Rž, Rjavina, Škrlatica… Tko se ne naježi po cijelome tijelu od ljepote razgleda, taj nikada neće shvatiti što je planina, koliko je surova, koliko je pitoma, koliko je blaga i prijateljska a koliko okrutna!
S glavne ceste na Pokljuku skrenuli smo na makadam do početka vrlo kratkog (cca 40 minuta) uspona do Blejske koče. Mjesto je poznato po opisu: „kod spomenika iz NOB-a“. Od planinarskog doma do vrha Debele peči trebalo nam je oko dva sata laganog, mjestimice težeg, hoda. Dan je bio lijep, idealan – malo oblačan. S vrha, na žalost, nismo vidjeli sve planine (niti Triglav) jer ih je skrivala niska naoblaka. Silazak do doma istim putem. Dugi odmor u domu, ručak: jota, grah s kobasicom, palačinke! Sandri je bio rođendan i častila je!
Pri povratku smo zalutali, nije to bio težak problem; morali smo samo hodati malo duže, nekih dvadesetak minuta. Da je bilo Internet signala i to bismo hodanje bili izbjegli.
Visoke su planine problem: interneta ipak na njima još uvijek nema. Imati u ruksaku papirnatu kartu i isprintane upute za vodiča je zakon! Plus (što smo i mi učinili), posavjetovati se usput s ljudima koje sretneš, domaćine … njihovi su savjeti i upute zlata vrijedni!
Bilo nas je trinaest, kombi i jedan auto. Odličan izlet, pravi alpski!