Nakon dugo vremena, ovo je bio naš prvi posjet Srednjem Velebitu. Budući da se je išlo samo na jedan dan, izabrane rute ispale su vrlo neuobičajene ali i logične – htjelo se iz dana izvući ono najbolje!
Uspeli smo se na Velinac najkraćim putem od zaseoka Budaci. Dan je bio sunčan ali vrlo vjetrovit s udarima bure do 70 km/h! Planina i bura pustili su nas na vršni greben ali ne i da se uspnemo na sam vrh. Svi smo s postignutim bili zadovoljni. Tako jak vjetar, koji nam nije dao da se krećemo, već nas tjerao da se grčevito držimo za stijenje, gotovo je svima prisutnima bili prvo ovakvo iskustvo. Pogledi prema moru i otocima veličanstveni su!
Na Bačić kuk uspon smo započeli u Bačić dulibi. Ovo je vrlo strm uspon i rijetki ga koriste za uspon. Zaista nije lagano, posebno pred sam kraj, kad se mora svladati vrlo strmi sipar. Bura je i na vrhu Bačić kuka pokazivala svoju snagu; vrhu se je moglo prići ali ne i na njemu boraviti. Kratak pogled prema veličanstvenim Dabarskim kukovima i brzo u zavjetrinu i zaštitu magične vrtače.
U Gospiću smo upriličili kasni ručak u pizzeriji Tomislav. U Zagrebu smo bili u 22.00 sati.
Opet mnogo lijepih dojmova, sreće zbog novih iskustava sa siparom i stijenjem. Veliki jutarnji strah od bure pokazao se neopravdanim; bura je pokazala što zna ali, isto tako, uvjerila nas je da onaj koji joj u posjet dođe s ljubavlju i poštovanjem, bude isto tako dočekan i otpraćen!!
Bilo nas je trinaest. Svi smo se složili da ljepotu predjela oko Baških Oštarija dođemo ponovo istraživati još ovog ljeta.