Kornati, 19. lipnja

Osim uspona u brda organiziramo povremeno i turističke izlete, kao što je ovaj na Kornate. Dovezli smo se do Zadra, brod nas je odveo do kornatskog arhipelaga, vidjeli smo sve zanimljivo, malo proplaninarili, više se zabavljali, kupali, jeli brodske delicije… vrlo smo ugodan dan proveli! Bar jednom u dva mjeseca možete očekivati ovakve izlete!

Mala Mojstrovka po Hanzovoj poti, ferata, 18. lipnja

Novi uspjeh naše male ali vrlo agilne alpinističke sekcije! Hanzova pot na Malu Mojstrovku već je skoro sto godina stara ferata; jedna je od najtežih u slovenskim Alpama! Četiri naša člana bez problema su ju ispenjali u predviđenom trosatnom vremenu. Spust je bio po normalnom (nimalo laganom) planinarskom putu. Vodič i vozač na putu Robert Tonković; uz njega penjali su Maja Mujnović, Davor Ambreković i Dalibor Šemper.

Maksimir, zadnja šetnjica, 15. lipnja

Danas je održana zadnja šetnjica maksimirskim parkom pred ljetnu stanku. Samo smo tri puta zbog kiše odgodili susret, sve ostalo smo održali – svake srijede smo bili u Maksimiru! Maksimir je zaista prekrasno mjesto za planinarenje! Malo je ovo šala ali i nije! Mnogi se ljudi s planinarenjem, samim hodanjem, kao sportskom aktivnošću, susreću po prvi put na ovim našim okupljanjima u svojim poznijim godinama! Mnogima se ta aktivnost svidi i ostanu s nama, dolaze iz srijede u srijedu, krenu na naše druge izlete i – doguraju do uspona na respektabilne planine!

Zašto radimo stanku u održavanju druženja? Četverogodišnje iskustvo je za nama… mnogi naši članovi ljeta provode na moru, mnogi ne dolaze na druženja zbog gradske vrućine (koju ni maksimirski hlad ne može ublažiti). Često se desi da, uz vodiča, na početku hodanja bude jedan ili nijedan čovjek! Rujan će brzo doći! Krenut ćemo dalje! Pripremamo neke preinake, da privučemo nove ljude na naša hodanja, no o otme kad za to dođe vrijeme! Ugodne vam morske trenutke želimo!

Debela peč, 11. lipnja

Ova prekrasna planina visoka 2014 metara najistočniji je dvotisućnjak Julijskih Alpa.

Smjestila se između doline Krme na sjeverozapadu i prostrane visoravni Pokljuka na jugoistoku. Sa sjeverne strane, prema dolini Krmi, obrušava se izrazito strmo te je vrlo omiljena za alpiniste. Na jugu, prema Pokljuki je pitomo zaobljena i omiljena za planinare svih starosnih skupina i sposobnosti. Na planini Lipanci nalazi se Blejska koča, vrlo privlačna, postojana i gostoljubiva kao ishodište večine puteva do vrha. Visoku u planinu su provedene šumske ceste koje olakšavaju pristup do kuće. Debela peč je vrlo razgledna planina zbog svojeg travnatog vrha… Krma je na dlanu; Triglav je veleban; tu su Rž, Rjavina, Škrlatica… Tko se ne naježi po cijelome tijelu od ljepote razgleda, taj nikada neće shvatiti što je planina, koliko je surova, koliko je pitoma, koliko je blaga i prijateljska a koliko okrutna!

S glavne ceste na Pokljuku skrenuli smo na makadam do početka vrlo kratkog (cca 40 minuta) uspona do Blejske koče. Mjesto je poznato po opisu: „kod spomenika iz NOB-a“. Od planinarskog doma do vrha Debele peči trebalo nam je oko dva sata laganog, mjestimice težeg, hoda. Dan je bio lijep, idealan – malo oblačan. S vrha, na žalost, nismo vidjeli sve planine (niti Triglav) jer ih je skrivala niska naoblaka. Silazak do doma istim putem. Dugi odmor u domu, ručak: jota, grah s kobasicom, palačinke! Sandri je bio rođendan i častila je!

Pri povratku smo zalutali, nije to bio težak problem; morali smo samo hodati malo duže, nekih dvadesetak minuta. Da je bilo Internet signala i to bismo hodanje bili izbjegli.

Visoke su planine problem: interneta ipak na njima još uvijek nema. Imati u ruksaku papirnatu kartu i isprintane upute za vodiča je zakon! Plus (što smo i mi učinili), posavjetovati se usput s ljudima koje sretneš, domaćine … njihovi su savjeti i upute zlata vrijedni!

Bilo nas je trinaest, kombi i jedan auto. Odličan izlet, pravi alpski!

Gradiška tura, dvije ferate: Furlanova i Otmarjeva pot, 4. lipnja

Destinacija od koje počinje naš uspon na feratu ovog vikenda je Vipava i mjesta Gradišče uz planinu Nanos u Sloveniji. Izgrađena je 1969. godine i to je najstarija slovenska ferata. Furlanova pot ferata je umjerene težine B/C sa težim detaljima u drugom dijelu puta i traje 1 sat i 30 min. U nastavku je Otmarjeva pot, također osigurani klinčani put težine C 1 i traje također 1 sat i 30 min. Silazak je obavljen ugodnom planinarskom stazom.

Za uspone po feratama potrebna je posebna penjačka oprema: penjački pojas, Y-komplet, 2 – 3 karabinera, najlonska gurtna 60 ili 80 cm dužine, rukavice za ferate, kaciga.

Vodič i vozač je bio Robert Tonković; četveročlana ekipa se je penjala.

Medvednica malo znanim stazama, 4. lipnja

Sandra je postala veliki znanac medvedničkih staza; još jednom nas je povela na izlet prema vrhovima Zagrebačke gore, ovog puta od Markuševca do Hunjke, točnije, stazom broj 20 – od crkve u Markuševcu do planinarskog doma na Hunjki.

Duži odmor je bio kod doma. Povratak kružnom, slabo markiranom stazom do polazišta u Markuševec. Izlet je trajao sedam sati.

Ovi su medvednički izlet vrlo popularni među članovima koji, sa svojom trenutnom kondicijom, ne mogu sudjelovati na žešćim usponima u visoke gore. Izlet im je prilika za druženje a i za stjecanje kondicije.